Pesma “Bela čao” zauzima posebno mesto u našim srcima, jer svi uživamo da je pevamo, ali samo nekolicina pojedinaca zaista razume skriveno značenje teksta ovog bezvremenskog italijanskog klasika.
Tokom Drugog svetskog rata, pesmu pod nazivom “Zbogom lepotice” komponovali su italijanski partizani. Ovu himnu je prihvatio antifašistički pokret otpora u Italiji, usklađujući se s ljevičarskim idealima, i na kraju je stekla popularnost izvan svojih korijena. Iako identitet autora ostaje misterija, uticaj ove moćne pesme traje. U okviru ove tradicionalne italijanske balade, partizan se oprašta od svoje voljene dok se sprema da se pridruži ratu protiv okupatorskih snaga.
On je preklinje da ga položi na počinak na dan kada padne, osiguravajući da se njegova žrtva za slobodu zauvijek pamti. Neka njegovi ostaci nađu utjehu u mirnim brdima, gdje će rascvjetao cvijet simbolizirati njegovu trajnu zaostavštinu.
Srpski prevod pojedinih stihova je sledeći:
Dok je sunce izlazilo jednog jutra, opraštajući se od ljepote koja me okruživala, našao sam se licem u lice s neželjenim prisustvom okupatora. U tom trenutku sam znao da nemam izbora nego da se udružim sa partizanima. Zbogom dragi moji drugovi. Moram da odem, jer osećam predstojeću propast. I da dočekam svoju smrt kao pripadnik otpora… Zbogom, voljena moja, i u slučaju moje smrti kao odanog advokata, preklinjem te da me položiš da se odmorim među visokim vrhovima planina. Zbogom, o veličanstveno zbogom… Položi me da se odmorim usred visokih vrhova, ispod utješnog zaklona sjajnog cvijeta. Dok nebrojeni pojedinci prelaze ovaj put, Zbogom, divni zbogom… i dok pojedinci budu prolazili ovim putem, nesumnjivo će uzviknuti: “Ah, kakav veličanstveni cvat!” Eto, ovo je amblematični cvijet partizana. Zbogom, o lijepa dušo, koja si hrabro žrtvovala svoj život za slobodu. Ovi partizani, koji su takođe stradali u potrazi za slobodom, su cvjetovi koji simboliziraju njihovu plemenitu žrtvu.
