U posljednje vrijeme sve se više prepoznaje značaj preseljenja u Njemačku ili drugu razvijenu evropsku zemlju. Postoje dvije suprotne perspektive kada je u pitanju odluka o napuštanju rodnog mjesta. S jedne strane, postoje pojedinci koji se zalažu za odlazak ne uzimajući u obzir bilo koje druge razloge.
S druge strane, ima onih koji čvrsto vjeruju da nema boljeg mjesta od onog gdje su rođeni i odrasli. Nedavno je mlada Beograđanka prenela svoje iskustvo iz prve ruke o životu „s one strane“ nakon što je krenula na put u Nemačku u potrazi za svetlijom budućnošću. Milica je zadovoljna svojim trenutnim položajem u bolnici u blizini Diseldorfa. Naknađena je mjesečnom platom od 2.000 eura i zadovoljna je obilnom količinom slobodnog vremena koje ima, ponekad čak i osjećajući da je pretjerano. Nedavno je dobila sedmičnu pauzu na poslu. Standardna radna nedelja se sastoji od 40 sati, što je u skladu sa njenim prethodnim iskustvom u Beogradu. Milica smatra da su uslovi za rad odlični, a plata zadovoljavajuća. Osim toga, cijeni činjenicu da se svi dodatni aspekti, kao što su noćne smjene, praznici i bolovanja, u potpunosti plaćaju.
Ako bolovanje radnika traje duže od četiri sedmice, zaposleni primaju 80 posto svoje plate. Nadalje, pojedinci koji su teško bolesni imaju pristup finansijskoj pomoći za lijekove i njegu. Vredi napomenuti da su cene u Srbiji skoro identične onima na njihovoj trenutnoj lokaciji. Na osnovu njene izjave, trudnice imaju pravo na punu platu tokom porodiljskog odsustva i daju im se trogodišnji period odsustva nakon rođenja svakog djeteta. Kada su u pitanju dnevni troškovi, cene u prodavnicama se praktično ne razlikuju od onih u Srbiji. Iako mogu postojati male varijacije u cijeni određenih artikala, one se u prosjeku izjednače. Međutim, dodatni troškovi su obično veći, iako se to može razlikovati ovisno o specifičnoj lokaciji. Blizina većih gradova direktno utiče na ukupne troškove. Ja lično za stan od 50 kvadrata plaćam 490 eura, što pokriva sve troškove osim struje.
Mjesečni račun za struju iznosi 50 eura. Ako su moji troškovi tokom cijele godine manji od predviđenih, dobijam povrat viška iznosa na koji sam se prvobitno pretplatio. S druge strane, ako premašim procijenjene troškove, ja sam odgovoran za pokrivanje razlike. Odluku o tome da li ostati ili otići je odluka na koju mogu odgovoriti samo oni koji su napravili iskorak i iskusili obje perspektive. Ne može se poreći da svaka opcija ima svoj skup prednosti i nedostataka. Iako prihvatanje “njemačkog EUR-a” može poboljšati nečiji kvalitet života, važno je priznati da ostavljanje poznatog doma, susjedstva, grada i voljenih također može izazvati osjećaj melanholije i osjećaj praznine.
Preporučujemo
