“MOJU SUPRUGU JE UBIO PSIHOPATA” Evo šta je Zoran Marjanović sve rekao o Jeleni: Upoznao sam svakakve ljude u pritvoru…

Zoran Marjanović, koji je pušten iz pritvora nakon 14 i po mjeseci, usljed izricanja maksimalne kazne od 40 godina zatvora od strane Višeg suda u Beogradu 22. jula prošle godine zbog ubistva svoje supruge, pjevačice Granda Jelene Marjanović, izjavio je u novembru 2019. godine, dok se branio pred istim sudom, da nije kriv i da bi njegovu suprugu mogao ubiti ili “neki psihopat ili neko ko je bio opsednut njom”.Podsećamo da je Jelena ubijena 2. aprila 2016. godine na nasipu u Crvenki kod Borče. Iako je Apelacioni sud juče ukinuo pritvor Marjanoviću, još uvijek nije objelodanio svoju odluku u vezi s maksimalnom kaznom koja mu je tada izrečena. Prilikom svoje prve javne odbrane, Marjanović je izjavio da smatra da je “od prvog dana bio žrtveno jagnje”, ali da će se eventualni krivci otkriti kasnije.
Dodao je: “Dok budem hodao ovom zemljom, želim da ubica moje supruge i njegovi saučesnici budu pronađeni i stanu tamo gdje se ja sada nalazim. Od tog dana, ne prestajem da razmišljam. Vjerujte mi, ne znam da li je prošlo ijedno veče. Govorim vam ovo iskreno, ne želim da zvučim patetično, ali ne mogu da shvatim šta bi moja supruga mogla učiniti da zasluži tako okrutno ubistvo. Ona nikada nije imala konflikte s bilo kim. Upoznao sam različite ljude u pritvoru, i to je mogao uraditi ili težak psihopata ili neko ko je bio opsjednut njome.”Sud je prihvatio Marjanovićevu odbranu u vezi sa mjestom i vremenom događaja, prihvatajući da je tog dana 2. aprila 2016. godine došao na nasip u Borči zajedno sa suprugom Jelenom i njihovom kćerkom. Međutim, sud nije prihvatio njegovu odbranu u vezi s detaljima kako se kritični događaj odigrao.
Konkretno, sud nije mogao da prihvati tvrdnje Marjanovića da su on i dijete došli na nasip 15-20 minuta nakon što je Jelena počela trčati, kao i tvrdnju da nikada nije sišao s nasipa niti se približio mjestu gdje je Jelena ubijena, s obzirom na to da je smatrao te tvrdnje neiskrenim, neubjedljivim, nelogičnim i nespojivim sa drugim dostupnim dokazima. Ovo se navodi u dokumentu suda.Detaljno je objasnio da je tog dana zajedno s njihovom kćerkom Janom otišao na nasip jer je Jelena željela da trči. Rekao je: “Zvao sam Jelenu, ali nije se javljala. Brinuo sam da joj nije pozlilo jer je postila. Iako sam bio zabrinut, trudio sam se da ne prenesem to djetetu. Kada sam shvatio da je nema, počeo sam glasno dozivati njeno ime. Zatim sam pozvao svog brata i prijatelja policajca kako bi mi pomogli u potrazi za Jelenom i da obavijeste policiju. Kćerka i ja nismo sišli sa nasipa, jer je bila svjesna da je mama nestala”, ispričao je Zoran.