Održana je komemoracija u Jugoslovenskom dramskom pozorištu kako bi se odala počast Žarku Lauševiću, koji je preminuo 15. novembra nakon kratke borbe sa bolešću. Na ovom događaju prisustvovalo je mnogo poznatih ličnosti iz svijeta umjetnosti, među kojima su se istakli Dragan Bjelogrlić, Vida Ognjenović, Irfan Mensur, Mima Karadžić, Voja Brajović, Milan Marić i Svetozar Cvetković, koji su održali emotivne govore. “Kada nas napuste velikani, svijet zastaje, zvijezde se pomjeraju, dah zastaje, srce se stegne, a nebo se otvara kako bi dočekalo veličanstvenost. Osjećamo se izgubljeno, suočeni sa ogromnom prazninom. Žarka sam uživao posmatrati na sceni i filmu, čitati njegove riječi, gledati njegove slike i crteže, sarađivati s njim. Najviše od svega, volio sam razgovarati s njim. Razgovarali smo o glumi, vjeri, nacijama, istoriji… o svemu. Svi ti razgovori, bez obzira na vrijeme i mjesto, bili su obogaćeni njegovim gospodskim diskrecijskim pristupom, bez nepotrebnog diranja u privatnost sagovornika. Posljednji put smo razgovarali na terasi njegove bolničke sobe prije mjesec dana, u toplom jesenjem danu. Uživali smo u obroku zajedno. Ti, Anita i ja smo razgovarali dugo i polako, o svemu i svačemu. Tada sam mu rekao da je taj dan jedan od najljepših u mom životu, ne sluteći da će mi zauvijek ostati u sjećanju – izjavio je Dragan Bjelogrlić, prisjećajući se vremena provedenog sa dugogodišnjim prijateljem.
“Bio je izuzetno talentovan, nosio je neponovljivu strast, ali neprestano se saplitao o njegovu krhku i delikatnu dušu. Kao da je zlo odabralo junaka savremene antičke drame. Kroz takav život, Žarko je suvjereno nosio ulogu tragičnog junaka u vremenu punom izazova. Sve je obavljao s dostojanstvom, zrelo i hrabro. Ipak, njegova ranjiva duša nije mogla podnijeti teret. Predala se ranama. Posljednji prizor – stojiš na terasi bolnice. I dalje izgledaš prelijep. Mašeš mi i dovikuješ – “vidimo se”. Srešćemo se u nekom boljem svijetu, ukoliko budem zaslužio tvoje prisustvo” – izjavio je Bjelogrlić, ne uspjevši da suzbije suze.
Irfan Mensur se emotivno oprostio od Žarka koristeći potresne riječi.”Nemojte pustiti ni suzu, Anita, Branka, djeca, dragi prijatelji. Znam da bi Žarko bio ljut. Svi su već rekli i zabilježili sve, a meni su ostale samo uspomene. Kako bih ih osvježio, napravio sam bilješke. Napisao sam ih na ruci, sve što će mi nedostajati. Nedostajaće mi naši razgovori dok je bio u Njujorku, tekstovi koje mi je slao iz nedovršenih knjiga sa pitanjem “šta misliš”, a ja sam ponekad razmišljao. “Nedostajaće mi preporuke o knjigama koje da pročitam, i sve one koje je on sam kupovao. Osjećat će se nedostatak i njegovih preporuka koje sam mu ja davao. Izaći će mi jedan poklon koji sam od njega dobio, neke žute čarape. Izaći će mi nedostajati i naše šetnje. On bi upalio kameru na svom telefonu, pa bismo šetali Njujorkom, a onda bih ja nakon nekoliko dana upalio kameru pa bismo šetali Beogradom, a on bi mi rekao “lakše malo, da uživam”. Dragi moji, Žarko je otišao, ali ja ne pristajem na to, jer nije pošteno” – izjavio je Irfan Mensur, čije su riječi naterale mnoge da zaplaču.
