Gluva nedjelja, koja se u narodu naziva i peta nedjelja Uskršnjeg posta, ime je dobila od perioda posta i introspekcije poznatog kao “vrijeme gluvoća”. To je kada je post u punom jeku i kada se poštuje vrijeme tišine i pokajanja.
Vjernici su se kroz povijest pridržavali dugogodišnjeg pravila koje ih obeshrabruje od društvenih okupljanja, odlaska na putovanja i napornih fizičkih zadataka.
U ovom određenom vremenskom okviru, pojedinci koji imaju vjerska uvjerenja obavezuju se na djela molitve, duhovne discipline i pokajanja. Tokom cijele sedmice poste se isključivo na vodi, osim subote i nedjelje kada poste uz ulje. Dok konzumacija hrane igra ulogu u postu, duhovni aspekt ima veći značaj, zahtijevajući izbjegavanje negativnih radnji i misli.
Marija Egipatska, u fokusu ovosedmične posvete, služi kao svjedočanstvo o mogućnosti iskupljenja i transformacije za svakoga ko se iskreno pokaje i prihvati put istine i ljubavi.
Marija Egipćanka, prema običajima, vodila je život ispunjen popustljivošću. Međutim, dogodio se trenutak transformacije kada je nevidljiva sila zapečatila vrata hrama pred njom. Ovaj događaj ju je potaknuo da traži iskupljenje i posveti se spokojnom asketskom postojanju, čisteći svoju dušu od svake negativnosti. Peta sedmica posta označava subotu akatista, dan kada se vjernici okupljaju da učestvuju u službi poznatoj kao Pohvala Presvetoj Bogorodici. Tokom jutarnjih molitava čita se akatist u čast Presvete Bogorodice.
BONUS:
Započinjanje posta kao sredstvo traženja iskupljenja za prošle prijestupe je uobičajena praksa među pojedincima. Kada je upitan o njegovom gledištu o činu ispovijedanja i pokajanja, Radhanath Swami, cijenjeni duhovni guru u vaišnavskoj vedskoj tradiciji, dao je odgovor koji nam je duboko odjeknuo.
Različite vjerske škole imaju svoje jedinstvene prakse kada je u pitanju pokajanje. Neki se mogu odlučiti za samomučenje kao sredstvo iskupljenja, dok se drugi odlučuju tražiti oprost za svoja nedjela. Međutim, u tradiciji vaišnavizma, pravo pokajanje podrazumijeva više od pukog traženja oprosta. Zahtijeva potpunu transformaciju, gdje se prestaje baviti štetnim radnjama i počinje prihvaćati vrline. Puke molbe za oprost imaju malu vrijednost ako nisu praćene istinskom promjenom ponašanja. Prepoznajući pogrešnost naših postupaka, moramo težiti transformaciji naših srca, našeg načina života i tražiti vodstvo od onih koji nam mogu pomoći da uskladimo naše vrijednosti i donesemo ispravne odluke. Mnogi pojedinci se upuštaju u post kao sredstvo traženja iskupljenja za svoje prijestupe. Kada su poznatog duhovnog učitelja Radhanatha Swamija pitali o njegovoj perspektivi ispovijedi i pokajanja, njegov odgovor je duboko odjeknuo kod nas…
Pokajanje poprima različite oblike u različitim religijskim školama, u rasponu od samonanošenja patnje do traženja oprosta za nečije postupke. U tradiciji vaišnavizma, istinsko pokajanje podrazumijeva prestanak pogrešnog ponašanja i prihvaćanje pravednosti. Ovaj pristup ima značaj jer samo traženje oproštaja bez promjene naših postupaka ima malu vrijednost. Ključno je prepoznati štetnu prirodu naših postupaka, što dovodi do transformacije naših srca i načina života. Traženje smjernica od pojedinaca koji nam mogu pomoći u ponovnom vrednovanju naših vrijednosti i donošenju dobrih odluka postaje imperativ u ovom procesu.
