Uprkos promeni zakazanog beogradskog koncerta , uverenja Željka Samardžića, kako u muzici tako i u životu, ostala su nepromenjena. Njegova nepokolebljiva posvećenost svom zanatu i nepokolebljivo verovanje u njegove vrednosti ostali su odlučni. Bio je poznat po svojim nastupima na Međunarodni dan žena, koji su ga zavoljeli ženskoj publici. U davnoj prošlosti, tačnije prije tri decenije, Željko Samardžić je izabran da predstavlja Jugoslaviju na takmičenju Evrovizije. Tokom tog perioda, služio je kao vodeći vokal benda i imao je fizički izgled koji je u oštroj suprotnosti sa njegovim trenutnim izgledom. Željko Samardžić je u mladosti imao naklonost prema muzici, ali je na kraju nastavio karijeru u restoranskoj industriji i našao zadovoljstvo u svom rodnom Mostaru. Ipak, ratna previranja poremetila su njegovo mirno postojanje, primoravši ga da napusti svoje poznato okruženje i upusti se u nepoznatu teritoriju. Nije znao da će, uprkos brojnim teškoćama, na kraju pronaći slavu i bogatstvo.
Odrastanjem, strast Željka Samardžića prema muzici bila je evidentna, uprkos očevom negodovanju. Na sreću, njegova majka Nada, koja je i sama posedovala prelep pevački glas, pružila mu je nepokolebljivu podršku. Tek kada je njegova porodica zbog rata bila primorana da napusti Mostar i preseli se u Beograd, Željko je krenuo na ozbiljan muzički put. Rođen 3. oktobra 1955. godine, kao treće dijete u porodici, Željkovo odrastanje uključivalo je preseljenje u razne gradove zbog očevog posla, što ga je izložilo nizu iskustava koja su oblikovala njegov umjetnički rast. No, bilo je i izazovnih momenata, kao što je kažnjavanje od strane oca jer je još u osnovnoj školi prisustvovao koncertu Arsena Dedića. Ipak, muzički talenat naslijeđen od majke ostao je sastavni dio Željkovog identiteta. Dok razmišljam o svom životu, postoje trenuci kada se čini kao da sam samo posmatrač filma, lišen ikakve kontrole. Nikada se nisam trudio da predvidim svoja najveća dostignuća. Slava me je nesumnjivo preobrazila, ali vjerujem da je bila na bolje. Iako ne mogu umanjiti svoja postignuća u karijeri, svoju porodicu i dom ispunjen ljubavlju smatram najvrednijim stvarima. Neizmerno sam zahvalan Bogu na svemu što mi je podario, a posebno na nepokolebljivoj podršci Beograda i moje odane publike. Sada, dok gledam unazad, osećam zadovoljstvo i priznajem sreću što sam u mogućnosti da se bavim svojom strašću dok sam okružen ljubavlju svoje žene. Zaista se smatram nevjerovatno sretnim osobom!”, rekao je Samardžić Glossyju.
Sjedeći na ivici klupe, gledam kako se sunce polako spušta iza oblaka na dalekom horizontu. Dok mi vetar tiho čupa kosu, moj um vijuga kroz ogroman pejzaž sećanja. Osnažujući miris proljeća prožima me osjećajem oslobođenja i spokoja, dok fragmenti prošlih trenutaka postepeno izranjaju iz skrovišta mog uma. Obuhvaća me nostalgija za prošlim ljetima, evocirajući uspomene na bezbrižne dane djetinjstva provedene brčkajući se po livadama. U tom magičnom carstvu, naša mašta nije poznavala granice, služeći kao jedina granica našem istraživanju neukroćenog svemira. Svaki leptir i skakavac postali su naš kamenolom dok smo ulazili u svaki kutak i pukotinu našeg minijaturnog utočišta oslobođenja. Dok sam se prisjećao vrtloga sjećanja, vraćao se poznati osjećaj iščekivanja prije svakog putovanja u grad. Užurbana ulica služila je kao prostrana platforma na kojoj je kolektiv živahnih duša, prepun mladalačkog poleta, svim srcem prihvatio noćni ritam. Melodije su strujale kroz naša bića dok smo prelazili užarenim pločnikom, ulivajući svaku sekundu koja prolazi veseljem i ushićenjem. Uspomene na te drage trenutke provedene sa svojim najdražim saputnicima, okupljene oko treperavog plamena logorske vatre ili izvaljene na zelenoj travi, zagledane u nebesko prostranstvo, zauvijek će mi ostati urezane u glavu. U tim očaravajućim satima čvrsto smo se držali uvjerenja da carstvo mogućnosti ne poznaje granice, dok smo njegovali svoje težnje i tkali zamršene veze između naših najčudesnijih snova. Ipak, odlazak u carstva prošlosti nije samo putovanje podstaknuto nostalgijom.
Obuhvaća trijumf nad preprekama, iskustvo tjeskobe i proces suočavanja s tugom. Međutim, čak i usred sjene, sjećanja na nepokolebljivu podršku dragih pojedinaca i otpornost koju otkrivamo u sebi daju mi snagu da istrajem. Preplavljenog srca i nepokolebljive odlučnosti suočavam se sa svakim novim danom sa blistavim osmijehom. Sa postepenim nestajanjem poslednjih sunčevih zraka, obuzima me osećaj spokoja, koji obuhvata celinu mog dosadašnjeg putovanja, upotpunjen svojim trijumfima i iskušenjima. Upravo u ovom trenutku, park nadilazi svoju puku svrhu kao staza, pretvarajući se u sveto carstvo u kojem se usaglašavaju prožimanje sjećanja i sadašnjosti, i gdje prošlost i budućnost poprimaju obogaćenu suštinu. Dok se opraštam od još jednog dana, izražavam zahvalnost za mnoštvo uspomena koje sam stvorio, pojedince koji su odigrali ulogu u mom životu i vrijedna učenja koja sam stekao. Svako prošlo iskustvo ima sposobnost oblikovanja naše budućnosti, osnažujući nas da postanemo otporni, prosvijetljeni i spremni da neustrašivo prigrlimo prilike koje nam predstoje.
