Božić se u velikom dijelu svijeta doživljava kao vrijeme mira, okupljanja porodice i vjerskog slavlja, no postoje države u kojima je njegovo obilježavanje zabranjeno ili strogo ograničeno.
Razlozi za takve mjere razlikuju se, ali se najčešće temelje na političkim interesima, strogoj vjerskoj regulaciji ili ideološkom otporu prema zapadnim kulturnim utjecajima. U tim zemljama Božić nije samo vjerski blagdan, već simbol koji vlasti povezuju s prijetnjom poretku, identitetu ili sigurnosti.
Jedan od najekstremnijih primjera je Sjeverna Koreja. U toj zemlji Božić je potpuno zabranjen jer režim ne dopušta nikakav oblik organizirane religije. Kršćanstvo se smatra ozbiljnom prijetnjom kultu ličnosti porodice Kim, koji je temelj političkog sistema. Svaki pokušaj obilježavanja Božića može rezultirati teškim kaznama, uključujući zatvor ili radne logore. Umjesto toga, vlasti promoviraju obilježavanje rođendana Kim Jong-suk, bake sadašnjeg vođe, koji se slavi 24. decembra. Na taj način se Božić planski potiskuje i zamjenjuje državnim ritualima, masovnim manifestacijama i političkom simbolikom.
- U Saudijskoj Arabiji razlozi zabrane vezani su uz strogu interpretaciju islama koja prožima pravni i društveni poredak. Javno obilježavanje Božića nije dopušteno, a božićni ukrasi, drvca, pjesme i mise u javnosti su zabranjeni. Iako u zemlji živi veliki broj stranih radnika kršćanske vjere, oni blagdan mogu obilježavati isključivo privatno, unutar svojih domova ili diplomatskih krugova, bez javnog isticanja vjerskih simbola. Takva praksa traje desetljećima i dio je šire politike očuvanja vjerskog identiteta države.
Slična situacija prisutna je i u Somaliji, gdje su vlasti zabranile javno obilježavanje Božića uz obrazloženje da nije u skladu s islamskom vjerom i tradicijom zemlje. Ova zabrana dodatno se opravdava sigurnosnim razlozima, jer su islamističke skupine u prošlosti prijetile napadima tokom kršćanskih blagdana. Ekstremistička organizacija Al-Shabaab otvoreno napada sve što smatra zapadnim ili kršćanskim simbolom, zbog čega je javno slavljenje Božića ne samo nezakonito, već i potencijalno smrtonosno. Malobrojni kršćani u Somaliji taj dan provode u potpunoj tišini.
U Bruneju je Božić zabranjen za javno slavljenje od 2015. godine. Vlasti su tada odlučile da bi javno obilježavanje kršćanskih blagdana moglo negativno utjecati na muslimansku većinu stanovništva. Kršćanima je dopušteno slaviti Božić isključivo u zatvorenim prostorima, poput crkava ili privatnih domova, bez javnih simbola i proslava. Kršenje ovih pravila može dovesti do ozbiljnih sankcija.
Za razliku od navedenih primjera, Tadžikistan pokazuje kako ograničenja Božića ne moraju uvijek biti isključivo vjerski motivirana. Iako je riječ o sekularnoj državi s većinski muslimanskim stanovništvom, vlasti strogo nadziru kulturne utjecaje iz inozemstva. Božićna drvca, darovi i lik Djeda Božićnjaka zabranjeni su u školama i državnim institucijama jer se smatraju simbolima zapadne kulture. Crkve mogu održavati skromna bogoslužja, ali bez javnih proslava, pa 25. decembar prolazi gotovo nezapaženo.
U Kini Božić formalno nije zabranjen na nacionalnoj razini, ali lokalne vlasti u pojedinim regijama povremeno uvode ograničenja. Božićne dekoracije i javne proslave znaju biti uklonjene, posebno u školama i na univerzitetima. Razlog tome je nastojanje države da smanji zapadni kulturni utjecaj i ojača domaće tradicije i vrijednosti.
Ovi primjeri pokazuju da Božić, iako globalno prepoznat kao blagdan mira i zajedništva, u nekim dijelovima svijeta ostaje političko, ideološko ili sigurnosno pitanje. Umjesto svjetala, pjesama i poruka nade, u tim državama 25. decembar prolazi tiho, skriveno ili potpuno izbrisano iz javnog života.
