Kroz istoriju, u svim narodima i kulturama, postojalo je vjerovanje da riječi nose moć. Blagoslov se smatra darom i zaštitom, dok je kletva doživljavana kao opasna sjena koja može pratiti čovjeka i njegov život.
Bilo da su to bile narodne izreke, praznovjerja ili ozbiljna duhovna učenja, ljudi su oduvijek tražili načine kako da se oslobode onoga što se na njih baca – bilo to uroci, zle misli ili kletve. U pravoslavnoj tradiciji, jedan od najpoznatijih svetitelja koji je govorio o toj temi bio je Sveti Ignjatije Brjančaninov. On je svojim učenicima i vjernicima ostavio jednostavan, ali duboko duhovan savjet: nema boljeg načina da čovjek skine svaku kletvu sa sebe nego kroz pokajanje i molitvu srcem.
Prema Svetom Ignjatiju, najveća snaga koja čovjeka oslobađa od zla nije spoljašnji ritual, niti magijski čin, nego iskreno pokajanje pred Bogom. On je naglašavao da čovjek često svojim grijesima i lošim postupcima otvara vrata zlobi, pa se onda čini kao da ga progone nesreće ili da je pod nekom kletvom. Međutim, kada čovjek iskreno pogleda u sebe, prepozna svoje slabosti i uputi molitvu iz srca, tada se raskida svaka veza sa zlom.
Pokajanje, prema njegovim riječima, nije samo izgovaranje riječi „oprosti mi“, nego unutrašnja promjena – odluka da se više ne ide putem koji vodi u tamu, već da se traži svjetlo. Kada se to dogodi, kletva gubi svoju snagu, jer nema na što da se zakači.
Drugi ključ koji je Sveti Ignjatije isticao jeste molitva srca. On je govorio da nijedna zla riječ, nijedna loša misao i nijedan urok ne mogu nadvladati čovjeka koji se iskreno moli. Molitva, posebno ona koju čovjek ponavlja u tišini i s vjerom, postaje poput nevidljivog štita.
Najpoznatija i najčešće preporučena molitva bila je Isusova molitva: „Gospode Isuse Hriste, Sine Božji, pomiluj me grešnog“. Ona je kratka, ali u sebi nosi silu koja otvara srce i donosi mir. Sveti Ignjatije je govorio da čovjek koji redovno ponavlja ovu molitvu, ne samo da skida sa sebe teret kletvi, nego i jača duhovno, pa ga zlo više ne može lako dotaknuti.
Osim pokajanja i molitve, svetitelj je naglašavao i važnost oproštaja. Često se dešava da ljudi proklinju jedni druge iz bola i ljutnje. Tada i oni koji izgovaraju kletve, i oni koji ih primaju, upadaju u začarani krug mržnje. Ignjatije je govorio da čovjek, kada oprosti onome ko mu je nanio zlo, zapravo razbija lance koji ga drže vezanog.
Oprost ne znači zaboraviti ili opravdati zlo, nego svjesno osloboditi svoje srce od tereta mržnje. Kada čovjek oprosti, kletva gubi tlo pod nogama i nestaje, jer ljubav i mržnja ne mogu boraviti u istom srcu.
Sveti Ignjatije je često upozoravao da se ljudi ne trebaju bojati kletvi više nego Boga. Strah otvara vrata panici i sumnji, dok vjera donosi mir. On je naglašavao da nijedna kletva nema snagu nad čovjekom koji vjeruje i nada se u Boga, jer je tada zaštićen milošću.
Čovjek koji se boji stalno osjeća kao da ga nešto progoni, ali onaj koji vjeruje zna da ga nevidljiva ruka vodi i čuva. To ne znači da u životu neće biti iskušenja, ali znači da kletve i zle misli ne mogu upravljati njegovom sudbinom.
U vremenu kada mnogi traže brza rješenja i okultne metode da se oslobode uroka, učenje Svetog Ignjatija Brjančaninova djeluje jednostavno, ali moćno. On je jasno rekao: **nema boljeg načina da se čovjek oslobodi svake kletve nego iskreno pokajanje, molitva srcem i oproštaj.
To nisu prazne riječi, već put koji zahtijeva trud i hrabrost. Potrebno je suočiti se sa sobom, priznati slabosti, oprostiti drugima i svakodnevno tražiti snagu kroz molitvu. Iako djeluje teško, nagrada je velika – mir u srcu, sloboda od tereta i osjećaj da zlo više nema vlast nad čovjekom.
Sveti Ignjatije nas podsjeća da je čovjek stvoren za svjetlost, a ne za tamu. I dokle god se vraća pokajanju i molitvi, svaki čovjek može skinuti sa sebe svaku kletvu i krenuti putem spasenja.
