U današnje moderno doba , svjedoci smo da brak kao institucija se više ne cijeni kao prije. Naime , većina brakova se završi razvodom i to samo nakon nekoliko mjeseci. Razlog raspada braka u većini slučajeva je su nerazumjevanje , netolerancija , kao i prevara.
Dr Zoran Milivojević, srpski psihoterapeut i plodan autor psihologije ljubavi, identificirao je primarne čimbenike koji doprinose nesretnim brakovima.
“Prilikom izbora partnera važno je ne samo voditi računa o emocijama, nego i uskladiti osjećaje s racionalnim razmišljanjem”, tvrdi Zoran Milivojević koji već niz godina ima ordinacije u Ljubljani i Beogradu gdje parove savjetuje o različitim terapijskim pristupima.
Milivojević navodi, pozivajući se na Stanislava Feldmana, “Pojedinac kojeg volim i priroda našeg odnosa dvije su različite kategorije.
Često, kada otkrijemo osobu koju cijenimo, možemo pretpostaviti da će veza procvjetati. Na primjer, osobe pune ljubavi često traže terapiju za parove, ali se bore za stvaranje stabilnog partnerstva zbog različitih percepcija onoga što veza podrazumijeva. U skladu s tim, potrebno je uzeti u obzir ne samo pojedinca, već i razumjeti vrstu odnosa koji zamišljaju.
Pitajte ih žele li djecu, njihove perspektive o roditeljstvu i prirodu njihovih odnosa s roditeljima, budući da roditeljska uključenost može značajno utjecati na brakove njihove djece. Osim toga, ključno je procijeniti njihov stav prema financijama, njihove reakcije tijekom sukoba i njihovu radnu etiku. Radoholičar može ostaviti svog partnera da se osjeća izolirano i zanemareno, dok radoholičar može doživjeti osjećaj ograničenja.
Perspektiva seksualnosti ima veliku važnost; nakon iskustva zaljubljenosti, seksualni odnosi često predstavljaju izazov. U početnoj fazi romantične privlačnosti osobe su sklone pokazivati povećanu seksualnu želju, dok kasniji pad seksualne aktivnosti može dovesti do osjećaja frustracije”, kaže Milivojević, koji dalje pojašnjava:
Važno je promatrati razinu ljubomore koju pokazuje vaš partner; u početku, ova emocija može biti skrivena, ali ako se kasnije izrazi, može evoluirati u značajan problem. Partner koji je ljubomoran često vjeruje da nije vrijedan ljubavi ili može gajiti strahove koji proizlaze iz prošlih povreda, što dovodi do brige da će ponovno doživjeti sličnu bol.
Na iskustvo zaljubljenosti utječu kulturni čimbenici.
Pojedincima iz zapadnih kultura može se činiti čudnim kada tvrdim da zaljubljivanje nije bitna ili prirodna ljudska emocija; nego se manifestira isključivo u društvima koja posjeduju mitove i narative koji ljubav povezuju sa srećom.
Primjerice, u Aziji nepostojanje takvih mitova unutar njihovih kulturnih tradicija znači da pojedinci u tim društvima odabiru partnera pristupaju kroz potpuno drugačiji model, što dovodi do odnosa koji su znatno stabilniji od onih uočenih u našoj regiji. Slično tome, tradicionalnim afričkim kulturama također nedostaju mitovi povezani sa zaljubljivanjem. Očito je u oba konteksta da postoji uzajamna naklonost; međutim, nema očekivanja da će pojedinci jednostavno uživati u tom odnosu do kraja života.
U takvim okruženjima pojedinci očekuju osjećaj pripadnosti i imaju emocionalni značaj jedni za druge. Uključuju se u uzajamnu skrb, njeguju odnose koji uključuju seksualnost i odgoj djece. Ljubav služi kao veza koja im omogućuje da se zajedno kreću kroz život, a veza se postupno razvijala tijekom vremena. Međutim, njihovi izbori nisu vođeni isključivo emocijama; umjesto toga, oni uključuju racionalno donošenje odluka i potom njeguju ljubav bez pada u nju. Nadalje, unutar ovih kultura ljubav se smatra sredstvom za postizanje cilja, a ne samom svrhom.
U našoj perspektivi, ljubav služi i kao krajnji cilj i bit postojanja. Nasuprot tome, za njih ljubav djeluje samo kao veza koja omogućuje međusobnu podršku između dvoje ljudi. Njihov sveobuhvatni cilj i važnost vrte se oko preživljavanja, dobrobiti i reprodukcije. Da bismo doista razumjeli prirodu ljubavi, moramo promatrati život u primitivnim plemenima, gdje uloga ljubavi postaje očita.
Evidentno je da Milivojević ne zagovara potpuni zaokret lokalnih koncepcija.
– Doista, predstavlja posebnu kulturu. Međutim, pogriješili smo pobrkavši ljubav sa zaljubljenošću, što je rezultiralo značajnim gubitkom oboje. O tome svjedoče i statistike: jedna trećina brakova završi razvodom, druga trećina postoji u nezadovoljavajućim partnerskim vezama, a samo jedna trećina parova navodi da je bračno zadovoljstvo vodeći faktor u ovoj bračnoj situaciji. stope i signaliziranje neuspjeha na Zapadu.
Često viđam žene u kasnim 30-ima kako traže psihoterapiju, a unatoč godinama još nisu pronašle svog idealnog partnera. Ove osobe su često lijepe, uspješne i inteligentne, ali imaju nerealna očekivanja o kvaliteti oca kakvog zamišljaju za svoje dijete. Dok neke uspiju uspostaviti vezu i mogu roditi jedno dijete, često žele dvoje ili više, ali ne postižu taj cilj. Ova situacija na kraju utječe na društvo, dovodeći do smanjenja populacije, s različitim posljedicama za cijelu zajednicu.
Opremljen teoretskim okvirom, je li uspio njegovati ispunjavajući odnos za sebe?
Doživio sam brojne zablude i više puta sam se zaljubio, što je dovelo do razočaranja; međutim, do dobi od 40 godina uspješno sam postigao osjećaj sklada i zadovoljstva. Sada imam 59 godina, utjelovljujem načela za koja se zalažem i uživam u ispunjenom emocionalnom životu.
Opraštate li nevjeru?
Preporuča se da se djela prijevare oproste nakon što počinitelj prizna. To opraštanje ne bi trebalo ovisiti samo o prepričavanju događaja – detalji nisu potrebni – već prije o tome da pojedinac priznaje čin pogrešnim, osuđuje svoje ponašanje, obećava da će se suzdržati od budućih prijestupa i artikulira svoju ljubav i namjeru da ostane s drugom osobom. Takva kombinacija ponašanja olakšava proces oprosta oštećenoj strani.
