Jovanka Broz je poznata nekadašnja prva dama Jugoslavije.Kada u to doba pogledate Jovanku uočite samo eleganciju i profinjenost , koja se pokazala kao uzor svima. Ipak, prava priroda Jovanke Broz na kraju je izašla na vidjelo.
Jovanka Broz, bivša prva dama Jugoslavije, bila je figura koja je svojom karizmom, prisutnošću i utjecajem značajno definirala jedno doba. Znanstvenici naglašavaju da je Jovanka transcendirala svoj identitet kao supruga Josipa Broza Tita — evoluirala je u suvladaricu, moćnu zagovornicu i ženu koja je imala aktivnu ulogu u oblikovanju povijesnih događaja. Pristupajući svom partnerstvu s Titom s ozbiljnošću i odlučnošću, često se uključivala u političku i društvenu dinamiku nacije, u konačnici se uspostavivši kao ključna figura u domaćoj i međunarodnoj političkoj areni.
Jovanka je često isticala naklonost i brigu koju je imala od Tita. U razgovoru s novinarkom Mirom Adanjom Polak prisjetila se zajedničkog druženja. Tita je opisala kao pažljivog i nježnog supružnika koji je više od dva desetljeća svako jutro pripremao kavu i sebi i njoj. Unatoč posluzi i brojnim privilegijama, Tito se odlučio na ovaj čin, pokazujući svoju ljubav prema supruzi na neposredan i intiman način.
Ipak, narativ o Jovanki nadilazi puku moć i privilegiju. Njezini odnosi s Titovim suradnicima često su okarakterizirani kao teški i izazovni. Pojedini izvori pokazuju da je Jovanka potaknula previranja u političkim sferama, što je rezultiralo brojnim optužbama protiv nje.
Povjerljivi dokumenti Saveza komunista Jugoslavije, potpomognuti tadašnjom tajnom policijom, tvrde da je Jovanka predstavljala “elementarnu nesreću” za brojne Titove suradnike, a ponekad i za samog Tita. Dok su je neki optuživali za pokušaj uzurpiranja vlasti, drugi su sugerirali da je pokazivala znakove mentalne nestabilnosti i paranoje.
- Zadnje tri godine Titova života karakterizirala je značajna fizička udaljenost između njega i Jovanke. Dok su oni ostali u braku, Jovanka je živjela odvojeno od Tita. Njeno povlačenje iz javne sfere, zajedno sa optužbama koje su se pojavile tokom njenog boravka na Dedinju, negativno je uticalo na njen položaj. Nakon Titove smrti, Jovanka je proživjela gotovo trideset godina izolacije, bez osobne identifikacije i prava koja su prije bila sastavni dio njezine egzistencije.
Narativ o Jovanki obuhvaća spektar krajnosti, prelazeći iz života obilježenog raskošju i političkim utjecajem u život obilježen izolacijom i degradacijom. Njezina je sudbina i dalje tema sporenja, s različitim perspektivama glede njezine upletenosti u Titov život i politički krajolik Jugoslavije. Dokumentirano je da je bila žena sposobna za ljubav i da zaslužuje ljubav zauzvrat; međutim, njezina osobnost i težnje povremeno su izazivale strepnju i protivljenje među onima u njezinoj blizini.
Dala je svjedočanstvo pokazujući da joj je namjera bila uspostaviti Pokret nesvrstanih, koji je služio kao protuteža polariziranom svijetu tijekom ere Hladnog rata.
Karanović ističe da je među njezinim obavezama bila i “zadnja linija Titove obrane”. To je razvidno iz njezinog iskaza, iz kojeg proizlazi da je ona imala zadatak čuvati ga u slučaju da svi drugi zakažu. Posljedično, stalno je nosila vatreno oružje među svojim osobnim stvarima. U jednom incidentu u Americi, ovo oružje nenamjerno je ispalo iz njezine torbice, privlačeći pozornost pojedinaca u administraciji predsjednika Richarda Nixona.
Jovankine okolnosti bile su dodatno komplicirane nedostatkom formalnog obrazovanja. Iako je upisala studij vezan uz svjetsku književnost, nije ga završila.
“To joj je, prema riječima Pantelića, dosljedno predstavljalo teret koji joj je umanjivao osjećaj legitimiteta. Možda to objašnjava njezin dosadašnji grub odnos prema osoblju, no u sjećanju gostiju ona je i dalje imala drago mjesto.
Povjesničar primjećuje da je protokol uključio aspekte i bizantske carske i britanske kraljevske tradicije.
Svjestan sam da su brojni pojedinci imali drugačiju percepciju o njoj i izrazili pritužbe na njezino ponašanje; međutim, temeljeno samo na mom osobnom iskustvu, dosljedno je pokazivala ne samo uljudnost, već i izuzetnu ljubaznost prema meni.
