Bračna priča Adema Hodžića sa Pešterske visoravni ne samo da je duboko emotivna već i zapanjujuća, jer je ispunio obećanje da će se oženiti djevojkom s kojom se zaručio , još dok su obooje bili bebe .
- Moja supruga i ja živimo u skladnoj zajednici, iako nisam ja tražio njenu ruku. Umjesto toga, moj otac ju je zaprosio kada je imala samo šest mjeseci. Sa nepunih godinu i po godina počelo je naše putovanje ljubavi i druženja.
Početak njihovog romantičnog putovanja obilježila je jedinstvena pojava, jer je otac preklinjao svoju ženu tokom njihove nježne mladosti. Uprkos njihovoj mladosti, ova početna veza poslužila je kao temelj za duboku i trajnu ljubavnu priču.
- Tačno dvije decenije, strpljivo sam čekao njen dolazak. Po mom povratku sa služenja vojnog roka okupili su se svatovi i tako je započela naša dugo očekivana zajednica.
Zaista je izvanredno svjedočiti nepokolebljivoj odlučnosti i nevjerovatnom strpljenju koje je ovaj par pokazao dok su izdržali dvadesetogodišnje čekanje da njihova ljubav konačno bude posvećena brakom. Ključni trenutak u njihovim životima došao je kada se jedan od njih prijavio u vojsku i kasnije se vratio, što je označilo značajnu prekretnicu. Ova značajna prilika potom je obilježena radosnom proslavom i zajedničkom svadbenom ceremonijom, simbolizirajući početak njihovog zajedničkog putovanja.
Od 1966. godine mi se obratila i ostali smo u braku do danas.
Nivo kompatibilnosti i jedinstva između njih snažno se prenosi njegovom afirmacijom njihovog skladnog odnosa. Tokom njihovog dugog braka, zabilježena je samo jedna pojava fizičke agresije – jedan šamar. Iako je svaki čin nasilja unutar bračne zajednice nedvosmisleno neprihvatljiv, ostajemo u nadi da je ovaj incident bio izolirani događaj i da su obje osobe izvukle vrijednu pouku iz njega.
Naš odnos je fantastičan. Tokom cijelog našeg braka, bio je samo jedan slučaj kada sam pribjegao fizičkoj sili s njom.
