U svijetu u kojem se traže mir i ljubav, današnja priča svima donosi tračak nade. Ušuškano na istočnoj strani Dunava, samo 15 kilometara od Vukovara, nalazi se živopisno selo Dalj. Na prvi pogled Dalj može izgledati kao i svako drugo slavensko selo u Hrvatskoj, sa svojom šarmantnom arhitekturom i prostranim ulicama.
Međutim, ono što ovo selo čini zaista posebnim su njegovi izuzetni stanovnici. Nedavno smo imali čast prisustvovati svadbi koja je pokazala izuzetan prizor: svatovi ponosno mašu i paradiraju tri zastave – srpsku, hrvatsku i bosansku. Ovaj spektakl koji oduzima dah služio je kao prekrasan dokaz snage jedinstva i zajedništva. Dalja, naselje poznato po izuzetnoj raznolikosti, naseljava oko 4.000 jedinki, iako je općepriznato da je ta brojka možda niža od onoga što pokazuju zvanični podaci. U posljednje vrijeme značajan dio lokalnog stanovništva opredijelio se da traži bolje izglede i viši životni standard u različitim regijama u Hrvatskoj, Srbiji, pa čak i u inostranstvu.
Iako se tema rata i s njim povezanih teškoća možda ne raspravlja često, njegov utjecaj ostaje duboko ukorijenjen u kolektivnom sjećanju. Ipak, sami seljani tvrde da unutar njihove zajednice prevladava sklad, nadilazeći razmatranje nacionalnosti, porijekla i vjerskih uvjerenja. Milan S., stanovnik Dalja, svedoči o nekonvencionalnosti života u selu. Ne brinemo se o izboru kafića, društvenih krugova ili neobaveznih razgovora uz kafu. Međutim, na podsvjesnom nivou, svi smo akutno svjesni identiteta jedni drugih, čak i ako to ne učinimo žarišnom točkom naših interakcija. Milan čvrsto vjeruje da je ovakav pristup jedini put do istinskog života i da se iz iskustava Dalje mogu izvući vrijedne pouke. Iako priznaje svoje srpske korijene, ističe i prisustvo hrvatskih rođaka u svom porodičnom stablu. Ovo miješanje porijekla je široko rasprostranjena pojava, čineći bilo kakav pokušaj klasifikacije pojedinaca samo na osnovu njihove nacionalnosti potpuno apsurdnim. Osim toga, potvrđuje i blisko prijateljstvo s više Hrvata, često sudjelujući u društvenim aktivnostima i zajedničkim izletima.
Oni sudjeluju u zajedničkim tradicijama kao što su proslava Božića i Uskrsa, kao i zajednički vjerski običaji. Štaviše, njihov odnos predstavlja primjer međusobne pomoći i solidarnosti, što pokazuju njihovi zajednički napori tokom nedavne žetve. Odsustvo izgleda za posao je primarna prepreka sa kojom se suočavaju pojedinci, bez obzira na njihovu nacionalnost, navodi Milan. Kako bi osigurali zaposlenje, mladi ljudi su primorani da traže mogućnosti izvan Dalja i okolnih područja, često se sele u zemlje poput Njemačke i Irske.
Ova ekstenzivna emigracija, koja prevazilazi nacionalne granice, služi kao konkretan dokaz da među ljudima ne postoje inherentne razlike. Milan čvrsto vjeruje da bi proširenje mogućnosti zapošljavanja uvelike poboljšalo ukupni kvalitet života svih pojedinaca, bez obzira da li se izjašnjavaju kao Srbi, Hrvati, Mađari ili bilo koje druge nacionalnosti. Ova osjećanja ulijevaju osjećaj optimizma za budućnost koja obećava.
