Kada govorimo o Nađi Komaneki, ne možemo a da ne pomislimo na njenu neverovatnu borbu za goli život i način na koji se nosila sa nevoljama na koje je naišla. U Montrealu 1976. Nađa je postala prva osoba u istoriji gimnastike koja je postigla najviši rezultat: 10 poena. Comaneci je jedna od najpoznatijih svjetskih gimnastičarki, zaslužna za popularizaciju sporta širom svijeta, a ovo je njena priča.
Kako je sve počelo?
Nađa je rođena 1961. godine u malom gradu u komunističkoj Rumuniji. Otac joj je mehaničar, majka domaćica, a ima mlađeg brata. Nađa je odrasla u srećnoj i zdravoj porodici. Kada je bila djevojčica, majka ju je upisala na gimnastiku. Sa šest godina razvila je strast za sportom. Čak je i tada, piše Noiz, znala šta će postati kada poraste. Tada ju je primetio Bela Karoli, najbolji gimnastički trener u Rumuniji, i pozvao je da radi sa njim. Sedmogodišnja Nadja i njeni roditelji pristali su na njegove uslove. Trenirala je oko tri sata dnevno, a nekoliko mjeseci kasnije nastupila je na svom prvom takmičenju u gimnastici i, iako nije bila poznata, počela je više raditi. Rumunska vlada je tada čula za Nadju i pozvala je da trenira u Nacionalnoj školi gimnastike. Pored redovnih časova, svake nedelje trenira osam sati dnevno. Ubrzo je postao jedan od najboljih u zemlji. Uspela je u veliku ligu. Sa 13 godina otputovala je u New York da se takmiči na prvenstvu SAD-a, gdje je upoznala američkog gimnastičara Barta Connera, koji će postati važan čovjek u njenom životu. Sa 14 godina postala je prva osoba u istoriji gimnastike koja je postigla najviši rezultat od 10 bodova na Olimpijskim igrama i napustila Montreal sa tri zlatne medalje. Nakon pobjede vratila se u Rumuniju, vjerujući da će nastaviti običan i miran život sa svojom porodicom, ali umjesto toga svijet ju je napravio zvijezdom.
O Nađi su izvještavali mediji širom svijeta, a rumunska vlada nju i njenu porodicu nagradila je mjesečnim odmorom i novim automobilom. Onda su stvari krenule na gore. Kada joj se roditelji razvedu, Nadya se osjeća razočarano i usamljeno, te trči u teretanu da zaboravi na svoje probleme. Tada je saznala još goru vijest – rumunska vlada ju je natjerala da napusti svog trenera Bellu i počne raditi sa specijalistom po svom izboru. Tada misli da nema izlaza, izoluje se i misli da je jedino rešenje samoubistvo. Srećom, popila je izbjeljivač za rublje – pronašli su je na vrijeme i odvezli u bolnicu gdje se potpuno oporavila. 1980. godine učestvovala je na Olimpijskim igrama u Moskvi.
Nakon svih problema kroz koje je prošla, više nije bila u normalnom stanju. Osvojila je dve zlatne i dve srebrne medalje, ali nije bila zadovoljna sobom. Tenzije između ruskog i rumunskog tima bile su na vrhuncu tokom Olimpijskih igara, a mnogi rumunski treneri su izrazili sumnju u nepristrasnost sudija. Zbog toga je Nađin trener Bela javno izrazio svoje nezadovoljstvo, a on i njegova porodica su od tada pali u nemilost političara. Rumunska vlada je shvatila da mogu da iskoriste Nadiju i organizovala je “Nadia Tour” 1981. godine, gde je nastupala širom sveta, a fanovi su plaćali skupe karte da bi je videli. Vlada je zaradila 250.000 dolara od turneje, a Nađa 1.000 dolara. Kada je sa timom otputovao u Sjedinjene Države, njen trener Bela je podneo zahtev za azil za nju i svoju porodicu. Nađa je šokirana kada shvati da su je njen omiljeni trener i najbolji prijatelj napustili i vratili se sama u Rumuniju.
Ovaj incident je veliko upozorenje za Rumune. Nađa im je i dalje potrebna kao figura na naslovnoj strani i ne mogu rizikovati da je izgube. Zbog toga su joj zabranili napuštanje zemlje, prisluškivali njene telefonske pozive, otvarali njenu poštu i pratili je gdje god je išla. Pojavile su se glasine da je Čaušeskuov sin Nica maltretiran i uhapšen. Sve je to nije spriječilo da upozna Constantina Panetta. Upoznala ga je na takmičenju i on joj je rekao da je prebjegao iz Rumunije. Nudi joj pomoć da pobjegne. Iako ga ne poznaje, sve što želi je promijeniti život i pobjeći iz zemlje. Pa je pristala i pobjegla kao na filmu Nedeljama kasnije, po Panetovim uputstvima, preplivala je Dunav sa još pet begunaca i prepešačila nekoliko kilometara do mađarske granice. Zbog njene slave prihvatili su je u Mađarskoj, a zatim je pustili u Austriju, gdje je upoznala Panaita. Zajedno su otišli u američku ambasadu, gdje je dobila politički azil i kartu u jednom smjeru za New York. Imala je mnogo ljudi u Sjedinjenim Državama – trenericu Bellu, neke druge Rumune koji su pobjegli, prijatelja gimnastičara Barta Connera – ali kad god je neko pokušao da je kontaktira, to je bilo preko Panette. Nikada joj nije prosleđivao pozive i nikome nije dozvolio da razgovara sa Nađom. Imala je samo njega.
