Kod osoba koje potječu iz zemalja bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i šire, vidljiva oznaka često označava davanje BCG (Bacillus Calmette-Guérin) cjepiva. Ovo se cjepivo već dugo koristi kao preventivna mjera protiv tuberkuloze, posebice kod djece, a postalo je uobičajeni postupak u brojnim zemljama diljem svijeta.
Početkom 1900-ih Albert Calmette i Camille Guérin osmislili su BCG cjepivo, imunizaciju nazvanu po svojim tvorcima. Njegov primarni cilj bio je zaštititi pojedince od tuberkuloze, izuzetno opasne i potencijalno smrtonosne bolesti. Osim toga, proces cijepljenja ostavlja za sobom prepoznatljiv ožiljak kao vidljiv ishod. Tipično, cjepivo se daje dojenčadi ubrzo nakon rođenja, obično unutar prvih 48 sati.
Primjena uključuje ubrizgavanje cjepiva izravno pod kožu, točnije u gornju trećinu lijeve nadlaktice. Ova posebna metoda poroda je poznata po svojoj sposobnosti da ostavi karakterističan ožiljak. Nakon cijepljenja postoji mogućnost pojave male crvene papule na mjestu uboda. U nekim se slučajevima ova papula može razviti u gnojni stadij prije nego što konačno rezultira stvaranjem ožiljka.
Obično se ovaj ožiljak pojavljuje otprilike 4 do 6 mjeseci nakon cijepljenja. Korištenje BCG cjepiva razlikuje se u različitim zemljama zbog razlika u stopama tuberkuloze i javnozdravstvenih strategija. U regijama gdje tuberkuloza nije rasprostranjena, upotreba ovog cjepiva je ili smanjena ili potpuno eliminirana. Kao rezultat toga, nije neuobičajeno da mlađe osobe na tim područjima nemaju BCG ožiljke.
Kulturološki i identitetski značaj ožiljka koji nastaje nakon BCG cjepiva ne može se precijeniti. Razvio se u prepoznatljiv simbol za pojedince rođene u određenim vremenskim razdobljima i regijama. Osim svoje funkcije u simboliziranju napora javnog zdravlja protiv bolesti poput tuberkuloze, također igra ključnu ulogu u oblikovanju zajedničkog identiteta onih koji su odrasli u određenim vremenskim i geografskim okruženjima.
Dodatni tekst: Slanina, globalno priznat i visoko cijenjen mesni proizvod, slavljen je zbog svog osebujnog okusa i raznovrsnih tehnika kuhanja.
U ovom ćemo odlomku proniknuti u više aspekata slanine, kao što su njezini povijesni korijeni, procesi proizvodnje, kulturna važnost, prehrambena svojstva i omiljene kulinarske primjene. Slanina, dobivena od svinjskog mesa svinjskog trbuha ili leđa, ima bogato podrijetlo i povijest. Njegovi korijeni sežu u davna vremena kada su pojedinci koristili tehnike soljenja i dimljenja kako bi produžili rok trajanja mesa.
Ove metode konzerviranja imale su poseban značaj u ruralnim zajednicama, gdje je pristup proteinima tijekom zimskih mjeseci uvelike ovisio o konzerviranom mesu. Proizvodnja slanine obuhvaća različite tehnike. Da bi se napravila ova slatka poslastica, svinjska potrbušina ili leđa najprije se začine i posuše solju, uz dodatak aromatičnih sastojaka i začina.
Nakon procesa soljenja, slanina prolazi kroz dimljenje, korak koji joj daje poseban okus i produljuje njezino očuvanje. U tradicionalnoj metodi, slanina se suši na zraku ili se stavlja u određeni dimnjak, gdje se obavija dimom koji proizvode određene vrste drva, poput hrasta ili javora. Slanina ima jedinstvenu poziciju od kulturne važnosti u brojnim društvima diljem svijeta, cijenjena je i kao cijenjena delicija i kao ključni element u lokalnoj gastronomiji. U carstvu američke kuhinje, slanina često krasi tanjure za doručak, sendviče i služi kao ugodan dodatak jelima poput graha i juha.
U europskim kulinarskim tradicijama, slanina igra ključnu ulogu u podizanju okusa različitih jela, od jela od tjestenine do klasičnih gulaša. Slanina se može pohvaliti bogatstvom proteina i korisnih masti, no ipak je važno biti umjeren zbog potencijala za znatnu razinu zasićenih masti i natrija.
Njegov nutritivni profil ističe obilje proteina, zajedno s značajnim količinama vitamina B kompleksa (osobito vitamina B12), željeza i cinka. Postoje brojni načini uživanja u slanini, s opcijama kao što su pečenje, prženje, kuhanje ili dimljenje.
Slanina se može uklopiti u mnoštvo jela, primjerice omotati je oko datulja ili šljiva, piletine ili lososa, ili je sljubiti s jajima za obilan doručak. Osim toga, slanina može biti divan dodatak juhama, salatama ili sendvičima. Zaključak Slanina nadilazi područje običnog mesa, utjelovljujući univerzalni simbol okusa, nasljeđa i užitka okusa. Kroz generacije, pojedinci su prepoznali njegova hranjiva svojstva, predivan okus i svestranu kulinarsku primjenu. Bilo da se koristi kao glavni sastojak, slani naglasak ili komplementarni dodatak, slanina nastavlja vladati u raznim kuhinjama, utjelovljenje čistog užitka koji proizlazi iz uživanja u izvrsnoj kuhinji.
