Šejla Zonić, talentirana bosanskohercegovačka pjevačica, ovih dana se plasirala u četvrtfinale Zvezda Granda. U iznenađujućem obratu događaja, sada je odlučila podijeliti neke prethodno neotkrivene aspekte svog osobnog života.
Tijekom srednjoškolskih godina Šejla se iz Sanskog Mosta preselila u Sarajevo, gdje je upisala glazbenu školu, što se poklopilo s izazovnom fazom za njenu obitelj. Šejla se prisjetila svojih srednjoškolskih godina, vremena kada joj se otac razbolio i doživio infarkt. Ovaj nesretni događaj doveo je do zatvaranja njegove tvrtke, uzrokujući financijske poteškoće njezinim roditeljima.
Unatoč izazovima, ustrajali su i nastavili podržavati Šejlino obrazovanje, uključujući troškove boravka u internatu, džeparac i putovanja. Neki su komentarisali da bi Šejlu trebalo ispisati iz škole ako joj roditelji to ne mogu priuštiti, ali njeni roditelji su se borili protiv takvih stavova, prepoznajući njena akademska postignuća i odlučni da joj pruže najbolje prilike.
Nakon očevog umirovljenja zbog srčanog udara, našao sam se u poziciji da sam morao preuzeti odgovornost borbe za vlastiti uspjeh. Početak pandemije koronavirusa doveo je do zastoja u radu za sve, što se pokazalo kao užasno razdoblje za mene kao umjetnika. No, usred neizvjesnosti, ukazala mi se prilika da radim kao vokalni trener. To je označilo početak mog puta u podučavanju pjevanja.
Nažalost, kako su svi prelazili na online platforme, mnogi su pojedinci odustali, što je rezultiralo smanjenjem mojih prihoda. Taj se neuspjeh dogodio baš u vrijeme kad sam bio pri kraju magistarskog studija. Šejla, koja je u početku oklijevala potražiti pomoć, dijeli svoje iskustvo. U emisiji “Pričaonica Sanje Ćulibrk” našla sam se u situaciji da sam morala progutati ponos i tražiti pomoć.
Moje su sestre bile te koje su me priskočile u pomoć, jedna mi je ponudila pomoć da pokrijem tromjesečnu stanarinu, a druga me financijski poduprla dok sam išao na magisterij. Iako je njihova velikodušnost bila slamka spasa, nisam mogao a da ne osjetim poraz i sram. Usamljenost koju sam doživio u to vrijeme bila je ogromna, što je dovelo do napadaja panike i dubokog razmišljanja o mojim životnim izborima.
Preživljavao sam na oskudnim obrocima riže i kečapa, previše ponosan da bih od roditelja tražio potporu, pogotovo zato što mi je otac bio bolestan i oni su se oslanjali samo na njegovu mirovinu. Sinulo mi je da je glupo vjerovati da se mogu sama nositi sa životnim izazovima, bez traženja potrebne pomoći i vodstva. Ta me spoznaja potaknula da potražim psihoterapiju, način da se “reprogramiram” i pronađem zdraviji način razmišljanja. Za pokretanje pamćenja, vrijedi napomenuti da je ukupno sedam učesnika iz BiH, i to Šejla Zonić, Mirza Pandur, Rijad Rahmanović, Sidik Šabanović, Dino Suljić, Antonija Čerkez i Dejan Dačević, uspješno prošlo četvrtfinale Zvezda Granda. .
