Kurir saznaje da je Tatjana Stevanović, žrtva tragičnog masakra u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”, podnijela tužbu protiv oca i majke odgovornog učenika parničnom odjeljenju Višeg suda u Beogradu. Tatjana Stevanović, profesorica povijesti koja je zadobila teške tjelesne ozljede u tragičnom događaju u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” 3. svibnja 2023. godine, pokrenula je tužbu protiv roditelja počinitelja, tražeći naknadu nematerijalne štete. Do ovih informacija došao je Kurir.
Nakon tragičnog događaja, učiteljica, koja se hrabro borila za život bez obzira na liječničke izglede, sada traži pravni lijek tužbom protiv roditelja 13-godišnjeg nasilnika. Tužba se temelji na fizičkoj boli, strahu, ograničenjima u svakodnevnom životu i unakaženosti uzrokovanoj ranama koje je zadobila tog kobnog dana
Nedostatak ispravnog ponašanja i bontona
Prema izvoru Kurira, protiv roditelja dječaka koji je počinio ubojstvo pokrenut je postupak. Svrha tužbe nije da ih se smatra odgovornima za sam zločin, već za negativan učinak uzrokovan njihovim neadekvatnim roditeljstvom, lošim uzorom i obiteljskim navikama koje su utjecale na njihovo dijete. U navodima učiteljice koja je podnijela tužbu stoji da je otac vodio maloljetnicu u streljanu i držao obuku za nošenje vatrenog oružja, dok je majka bila upoznata s tim aktivnostima.
Učiteljica je svjedočila tragičnom gubitku djece pred njihovim očima.
Kurir je iz neslužbenih izvora saznao da je učiteljica koju je mladi napadač upucao s više hitaca i zadobila ozljede opasne po život, uspješno podvrgnuta hitnoj operaciji u Urgentnom centru. Zahvaljujući vještim liječnicima spašen joj je život, te je u tijeku oporavak od teških rana.
Srećom, njezin život više nije u opasnosti; međutim, i dalje joj je potrebno dodatno liječenje i operacije kako bi ponovno stekla sposobnost hodanja bez pomoći. Učiteljica je uz teške tjelesne ozljede pretrpjela i duboko traumatično iskustvo, kako je opisano u tužbi. Psihički bol koji je proživjela je ogroman jer je svjedočila čitavom događaju pred njenim očima, budući da je bila jedina odrasla osoba u učionici i nije mogla pomoći djeci, objašnjava naš izvor.
Roditelji mladića koji je počinio zločin
Roditelji dječaka odgovornog za tragediju uhvaćeni su na fotografiji Petra Aleksića i Stefana Stojanovića, objavljenoj u Mondu i privatnoj arhivi.
Važno je napomenuti da se roditelji dječaka i osnovna škola u kojoj se incident dogodio trenutno vode dva odvojena pravna spora. Te su tužbe podnijele obitelji stradale djece, uključujući njihove roditelje, braću i sestre te zaštitara. Zanimljivo, profesorica povijesti odlučila je ne tužiti školu jer smatra da ta ustanova ne može biti odgovorna. Čvrsto je uvjerena da bi i uz najrevniji nadzor ishod ostao nepromijenjen.
Prema našem izvoru, u tužbi se sugerira da bi učiteljica trebala dobiti naknadu za nematerijalnu štetu koju je pretrpjela, a da bi za isplatu odgovarali roditelji maloljetnice. Neslužbeno se doznaje da je Tatjana Stevanović, koja se trenutno fizički i emocionalno oporavlja i tek treba biti operirana, u sudskom spisu ispričala da joj je 3. svibnja, dok je držala sat povijesti, u učionicu ušao učenik sedmog razreda. i smrtno napala šestero svojih učenika. Važno je napomenuti da je prije ovog incidenta učenik već lišio života tri učenice i zaštitara na ulazu i hodniku škole.
Prolazak od četiri minute može se činiti kao vječnost kada netko proživljava traumu.
Dok je ležala ranjena na podu učionice, profesorka istorije je za Kurir rekla da je jasno čula pucnjeve, ali su glasovi dece bili upadljivo odsutni.
Neočekivano mi je prišlo dijete i bez oklijevanja sam ih zagrlila. Pojedinosti o tome kako je došlo do tog susreta ostale su nejasne u mom sjećanju. Ostali smo povezani dosta vremena prije nego što je dijete otišlo. Kasnije mi je otkriveno da je djevojka bila neozlijeđena. Nejasno se sjećam ove informacije. Dok sam tako ležao, pogled mi je bio prikovan za blijedo lice teško ozlijeđenog učenika koji je strepeći zurio u mene. Mrak je obavio moju okolinu, a onda je u sobu ušla kolegica iz razreda, čiji je šok bio vidljiv kada su otkrili što je pred njima. Tatjana je, još uvijek vidno potresena, ispričala ovo potresno iskustvo, opisujući kako joj se te četiri minute u mislima protezale unedogled ostavljajući je bez daha.
U trenutku buđenja zatekao sam se kako zurim u rane na rukama, preispitujući njihovu stvarnost. Uvjeravala sam samu sebe, uvjeravajući svoj um da su nešto drugo od onoga što se činilo da jesu. Međutim, nepobitna istina je ostala: to je bila moja krv. Unatoč proteku vremena, još uvijek ne mogu dati logično objašnjenje za događaje koji su se odvijali u tim trenucima, iako sam im bio prisutan. Ovo otkriće profesorica je podijelila u razgovoru za Kurir.
Prije nekoliko mjeseci učiteljica koja je bila prva meta strijelca podijelila je za Kurir stravične detalje. Dok smo bili u odjelu, čuli smo buku za koju sada znamo da su bili pucnji, ali smo ih u tom trenutku zamijenili za petarde. Boli me što moram priznati da tada i tamo nisam shvatio ozbiljnost situacije. U mislima sam vjerovao da smo, budući da imamo Dragana (pokojnog Dragana Vlahovića, kako je navedeno u napomeni autora), sigurni. Svi smo imali nepokolebljivo povjerenje u njega; bio je kao anđeo čuvar među nama. Dragan je svakog učenika i A i B smjene znao po imenu. Njegova prisutnost pružala je osjećaj sigurnosti – šapnula je. Bilo je točno u 8.40 sati kada je trinaestogodišnji počinitelj otvorio vrata.
Ja sam bio prvi ubijen, samo žrtva u njegovom velikom planu. Metak mi je probio trbuh, odbacio sam se i srušio. Bol koja je uslijedila bila je nesnosna, urezala mi se u sjećanje, baš kao i prestravljeni izraz lica učenika koji je sjedio za susjednom klupom, a sada otišao s ovog svijeta. U tom trenutku, dok sam se borio da dođem do daha, znao sam da je kraj. No, Tanja ostaje nesvjesna kako je zadobila rane na rukama.
Da sam imao dovoljno predviđanja da uočim ozbiljnost situacije, možda bi se ishod promijenio. Unatoč jednoglasnom odbacivanju takve ideje, ne mogu se otresti ovih razmišljanja. Muči me odgovor na mučno pitanje: jesam li mogao drugačije postupiti? Bi li ishod bio drugačiji da sam shvatio događaje koji su se odvijali ili bi bio još strašniji? Izmicala mi je prava priroda situacije, kao i svima nama.
