Životna priča dramatičara Željka Hubača bogata je zadivljujućim i zanimljivim pričama. U intervjuu za “Novosti” pojedinac je govorio o svom posebnom viđenju porijekla i identiteta. Rođeni su od oca Hrvata i majke Muslimanke, no njihov odgoj uvelike su vodile Čehinja i Srpkinja, koje smatraju svojim pravim roditeljima.
Tečno govore srpsko-hrvatski, trenutno žive u Srbiji i snažno su povezani sa srpskom kulturom. Pojedinac je istaknuo da njihov identitet ne oblikuju vjera ili nacionalnost, već ljudi koji utječu na nas i definiraju nas. Dok se ime njihove majke pojavljuje na izvornom krsnom listu, ime oca ostaje nenavedeno.
Rođendan slave 19.07.1967. Jedina rodbinska veza koju imam je obitelj Hubač, gdje Žiža i Vili tumače uloge mojih roditelja. Odmalena sam saznala da sam posvojena, a način na koji sam to saznala bio je sve samo ne nježan.
Kad sam imao skoro šest godina i živio u Leskovcu, otišao sam kupiti ocat — nazivajući ga “svinjskim octom” umjesto vinskim octom — kad sam u trgovini naišao na uzrujanu ženu. U pokušaju da preskoči red, iznenada je povikala: „Požuri dijete, mama te našla u smeću! Dok su mi suze tekle niz obraze, požurila sam natrag kući kako bih podijelila zapanjujući događaj sa svojom majkom.
Mirno je čekala očev povratak s posla, a zajedno su otkrili duboku istinu o mom postojanju: posvojena sam… S mješavinom iznenađenja i dozom tjeskobe, moja je majka otkrila da ću biti uz nju sljedećih mjeseci. Bez iznimke, uvijek sam bio prisutan u kazalištu, skriven iza zastora, promatrajući svaku njezinu akciju kad god bi izašla na pozornicu. Mladoj ženi, koja je bila majka bebe, nije dozvoljeno da se s djetetom vrati u Zenicu. Umjesto toga, ostala je u tuzlanskom pozorištu, gdje se zaposlila kao konobarica.
- Zaslužna za moj dolazak na svijet radila je kao poslužitelj u jednom kazalištu u Tuzli. Nakon što je otkrila da je moja biološka majka u Zenici odlučila ne nastaviti s trudnoćom, smjestila me u kolica i krenula na jednotjedno putovanje kako bi me dovezla do ulaza u Žižin i Vilin stan. Na dan kada kazalište nije radilo, pozvonila je na vrata i brzo otišla. Do ponedjeljka su Žiža i Vila već odlučili ponuditi mi dom, čime je priča završena. Pri dolasku u kazalište Mali Hubač ponosno objavljuje svoje vlasništvo nad TA peći od impresivnih dva i pol kilovata. U tom razdoblju razvio je blisko prijateljstvo sa svojim cijenjenim cimerom Batuom Putnikom.
Mali Hubač preuzeo je ulogu Pepike u Nušićevu “Dr”, a Bata mu je velikodušno dodjeljivao studentske uloge, pa čak i dječje uloge u raznim predstavama, a sve kako bi Željko mogao što više vremena provoditi sa svojom voljenom mamom. Budući da sam odrastao okružen kazalištem, često sam se zatekao kako drijemam u garderobi. Međutim, nastaviti karijeru u umjetnosti nije bila moja prvotna namjera.
- Nakon odsluženja vojnog roka, odabrao sam studij elektronike na Elektronskom fakultetu u Nišu. Izvrstan kao jedan od najboljih studenata, uspješno sam završio treću godinu prije nego što sam se odlučio preseliti u Beograd kako bih upisao diplomu dramaturgije. U početku sam naišao na odbijanje, što me navelo da uzmem godinu pauze kako bih završio program visokog obrazovanja na ET-u prije nego što konačno upišem fiziku. Unatoč teškoj financijskoj situaciji, dobio sam čvrstu podršku svoje obitelji i prijatelja.
Naposljetku sam diplomirala fiziku i iz trećeg sam pokušaja primljena na studij dramaturgije. U tom sam razdoblju napisao dramu koja će mi kasnije donijeti cijenjenu nagradu “Curana” na Danima komedije, kao i diplomu “Večernjih novosti” desetljeće kasnije. Dok odgajam vlastitu djecu, najveća mi je želja bila da uživaju u djetinjstvu sličnom onom koje sam ja proživjela.
Nakon smrti njegove majke, otac se preselio u Beograd, preuzimajući punu odgovornost za svoje unuke, Mateja i Saru, naredne tri godine. Zahvaljujući mojoj supruzi Vili uspjela je završiti fakultet. Dijelim ove priče ne kako bih ispričao svoj život, već kako bih istaknuo izvanredno odrastanje koje sam imao sreću imati, okružen ljudima koji su me bezuvjetno voljeli i dali sve što su mogli. Za one koji razmišljaju o posvajanju djece, svim srcem vas pozivam da to učine. To će bez sumnje biti izvanredno putovanje.
