Pirinač, ili riža je član porodice trava, i vrlo je široko kultivisana žitarica koja se prvenstveno nalazi u tropskim i suptropskim regionima Azije i Afrike. Sa 19 različitih vrsta, najpoznatija je Oryza sativa. Riža je klasifikovana kao trava širokog lišća i obično raste kao jednogodišnja biljka, dostižući visinu i do 1,8 metara.

 

 

Riža je  porijeklom iz tropskih i suptropskih područja Afrike i Azije, uzgaja se i u drugim regijama kao što su Evropa (npr. Italija i Makedonija) i Amerika. Uzgoj pirinča, za koji je potrebno puno vode i ljudskog rada, ima dugu istoriju koja se proteže preko 6.500 godina u različitim zemljama. Globalna godišnja proizvodnja pirinča iznosi oko 600 miliona tona, a Kina (31%), Indija (20%) i Indonezija (9%) prednjače kao najveći proizvođači.

 

Prepoznajući njen značaj, Ujedinjene nacije su 2004. proglasile Međunarodnom godinom riže. Godine 1999. genetske modifikacije su rezultirale stvaranjem jedinstvene sorte riže koja se zove zlatna riža. Ono po čemu se ova riža razlikuje od običnih sorti je njena inkorporacija karotena, koji se pretvara u vitamin A. Prvobitno namijenjen za uzgoj i distribuciju u zemljama u razvoju, proizvođač zlatnog pirinča odlučio je da zataji od javnosti ključne informacije, uključujući podatke o zadržavanju. nivoa karotena nakon kuvanja. Uprkos promotivnim materijalima koji ističu izuzetan kvalitet ove riže, odbijanje proizvođača da otkrije ove informacije izaziva zabrinutost.

 

 

 

 

 

 

Nadalje, pokušaji testiranja na djeci u Kini osujećeni su vladinom zabranom, dok se proizvođač suočava i sa preprekama u Europi gdje postoji otpor prema genetski modificiranim usjevima. Iako mnogi pojedinci pripremaju pirinač na poseban način, često ostaju nesvjesni potencijalnih zdravstvenih rizika povezanih s ovom praksom, uključujući mogućnost razvoja raka. Imperativ je prekinuti ovaj pristup prije nego što postane pretjeran i umjesto toga usvojiti ispravnu metodu. Istraživanja su naglasila da se značajan dio populacije bavi ovom tehnikom kuhanja, a da ne razumije potencijalne zdravstvene implikacije, kao što su bolesti srca, dijabetes i rak. Da li kuvate i pirinač tako što ćete ga staviti u šerpu i ostaviti da se kuva dok sva voda ne ispari? Nedavna studija sugerira da tradicionalne metode kuhanja možda neće efikasno eliminirati arsen iz riže. Osim toga, prisustvo arsena u riži može se pripisati korištenju industrijskog otpada i pesticida u tlu. Telegraf.rs je objavio da se ova hemikalija dovodi u vezu sa raznim zdravstvenim problemima, uključujući srčana oboljenja, dijabetes, rak i poremećaje u razvoju. Profesor Andy Meharg sa Queen’s University Belfast proveo je eksperiment kako bi uporedio i procijenio tri različite metode kuhanja pirinča.

 

 

 

 

 

 

Tokom početne faze prezentacije, profesor Meharg je prikazao jednostavnu tehniku ​​pripreme pirinča, koja je uključivala kombinaciju jedne porcije pirinča sa dvije porcije vode, omogućavajući postepeno isparavanje vode tokom procesa kuhanja. Zanimljivo je da nije bilo uočenih promjena u koncentraciji arsena. Odlučio je da zauzme drugačiji pristup, odlučivši da prelije pirinač sa pet mjera vode i, kada se skuva, ukloni višak vode. Ova metoda je efektivno smanjila sadržaj arsena za polovinu. Druga tehnika uključuje namakanje riže u vodi preko noći, što može uvelike smanjiti nivo toksičnosti za 80%. Naučna istraživanja sugerišu da je najefikasniji način pripreme pirinča da se potopi preko noći, a zatim isperi i ocijedi. Namočenu rižu stavite u lonac sa pet puta većom količinom vode i stavite da proključa. Kada proključa, smanjite vatru i ostavite da se pirinač krčka oko 15 minuta. Na kraju testirajte pirinač viljuškom kako biste se uvjerili u spremnost.

Preporučujemo

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here