Kalina Kovačević, cenjena glumica, majka je dve ćerke Mione i Anike. Uprkos tome što je pronašla ogromnu sreću u prisustvu svojih voljenih ljubimaca, Kalina je naišla na značajne prepreke prilikom rođenja oboje svoje djece. Nakon braka sa fudbalskim agentom Radetom Ćaldovićem, Kalina je doživjela tešku trudnoću sa svojom prvorođenom Mionom.

  • S obzirom na to da je trudnoća bila visoko rizična, od nje se zahtijevalo da se uključi u produžene periode odmora. Nažalost, prava agonija je počela tek tri dana nakon porođaja, kada je glumica dobila sepsu. Po dolasku moje kćerke Mione, doživjela sam teški napad sepse, koji je kasnije doveo do infekcije u maternici. Shodno tome, izdržala sam šestonedeljnu hospitalizaciju, tokom koje je moja beba ostala pored mene, ali je morala da bude smeštena u posebnom ograđenom prostoru zbog davanja snažnih antibiotika koji su ometali dojenje.

Tokom jednog posebno teškog perioda u mom životu, naišao sam na nevjerovatno stresnu situaciju. Postojao je trenutak kada sam se suočio s kliničkom smrću i imao živopisni bljesak cijelog svog postojanja, ali čudno, nisam osjećao nikakav strah. Moj um je bio zaokupljen zabrinutošću za budućnost mog djeteta, i od tog trenutka nadalje, moje sjećanje postaje mutno. Jedini strah koji sam imao bila je neizvjesnost ko će oblikovati identitet moje kćeri kao žene i pojedinca. Ove konkretne detalje preneo je jedan pojedinac, prenosi Blic.

  • Nakon duboke kome, Kalina je bila suočena sa zastrašujućim zadatkom ponovnog učenja jednostavnog čina hodanja nakon buđenja. Međutim, njena nepokolebljiva ljubav prema novorođenoj ćerki i voljenima poslužila je kao pokretačka snaga iza njene nepokolebljive odlučnosti da istraje. Punom otpornošću uspjela je povratiti svoju mobilnost i nastaviti normalan život. Na kraju, nakon nekoliko godina, prekinula je brak sa Radetom i duboko se zaljubila u Vladimira Rekovića. Zajedno su na svijet radosno dočekali kćer Aniku. S obzirom na njeno traumatično iskustvo tokom prve trudnoće i porođaja, mnogi su doveli u pitanje Kalininu odluku da još jednom krene na put majčinstva.

Na pitanje o izvoru moje hrabrosti u drugoj trudnoći, mnoge žene se raspituju. Nakon mog prvog susreta, uslijedio je produženi period nepokretnosti. Pet mjeseci sam posvetila očuvanju trudnoće i dodatna dva mjeseca prikovana za bolnički krevet u borbi protiv sepse, koja je nanijela danak na cijelo moje biće. Dugotrajno mirovanje u krevetu dovelo je do nakupljanja tekućine u mom kuku, što je dovelo do inficirane rane koja nije mogla zacijeliti. U suštini, izgubio sam sposobnost koordinacije udova i mučio se čak i sa najosnovnijim pokretima.

Briga za budućnost mog djeteta me je progutala i od tog trenutka, moje sjećanje postaje zamagljeno. Jedini preostali strah bila je neizvjesnost ko će oblikovati identitet moje kćeri kao žene i pojedinca. Ove podatke je naknadno ispričao jedan pojedinac, prenosi Blic.

Preporučujemo

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here