Želja da se nekome nanese zlo je primarna motivacija iza čina širenja klevete. Ova ideja je navela ezoteričare, astrologe i antropologe da sugeriraju da su prokletstva nastala u najranijim fazama ljudske civilizacije kada su pojedinci pripisivali mističnu moć izgovorenim riječima.

Sve kletve dijele zajedničku osobinu – zahtijevaju infuziju emocija i moćne energije kako bi ispoljile svoje željene efekte. Upravo zbog toga određene kletve i dalje izazivaju nelagodu kod pojedinih osoba, čak i dugo nakon njihovog prvobitnog izgovora, protežući se kroz bezbroj stoljeća.

Smatra se da Lazareva kletva ostaje na snazi ​​do šestog koljena, dajući slobodu sedmom; međutim, važno je napomenuti da je ovo prokletstvo trajno, savezno i ​​da se primjenjuje univerzalno.

 

 

 

 

U gotovo svakoj kulturi, psovke su prepoznate kao oblik verbalne  i poruke upozorenja. Dok određene tradicije uključuju prateće rituale, uticaj kletve na kraju zavisi od pojedinca koji je izgovara. Prokletstvo ima značajnu moć kada izvire iz strašne ličnosti. Među značajnim i uticajnim aspektima srpske istorije, istaknuto mesto zauzima kletva kneza Lazara Hrebeljanovića. Ovaj snažan poziv na akciju, upućen na Vidovdan 1389. godine, pozvao je srpske junake da se priključe Kosovskom ratu. Sama kletva ovekovečena je na stranicama dve epske pesme iz Kosovskog ciklusa.

Prokletstvo u pesmi “Muzika Stevan” je napisano na sledeći način:

Dotična osoba , srpskog porekla i srpske loze, nije učestvovao u sukobu na Kosovu. Vrijedi napomenuti da ova osoba nije potekla iz bilo kakve iskrene veze, lišena bilo kakvog spola ili identiteta. Njihove akcije nisu dale nikakve opipljive rezultate.

 

 

 

 

 

Zarđali kapo, do koljena, uzvikuje “Septembarsko vino, ni Šenica bijelo!” Pjesma “Kneževa večera” ima relativno kraći direktni stih. Oni koji ne učestvuju u bici na Kosovu neće svedočiti plodovima svog rada, ni bele pšenice koja cveta u njivama, ni loze koja raste na brdu. Među stanovništvom preovlađuje mišljenje da srpski narod ostaje pod dugotrajnim stiskom kneževe kletve. Iako se uobičajeno smatra da kletva vlada do šeste generacije, sa sedmom generacijom koja je konačno oslobođena, Lazareva kletva je trajna, sveobuhvatna i večna. Ljudi su bili obuzeti i dubokim strahom od kletve koja je mučila Lazara i silnom željom da izbegnu njene posledice. 1913. godine, posle Drugog balkanskog rata, srpska vojska je po dolasku u Beograd slavljena kao trijumfalni pobednik. Dok je parada prolazila kroz trijumfalna vrata, na njima su bile ispisane poruke. Jedna posebna poruka je hrabro proklamovala: “Prokletstvo porodice je prognano, jer su Srbi srušili zavet!”

 

 

 

 

 

Na spomeniku kosovskim junacima na Gazimestanu uklesana je kletva kneza, prikazana u pesmi „Musić Sevan“. Vrijedi napomenuti da je drugi stih namjerno izostavljen.
Rašireno je verovanje da srpsko stanovništvo nije moglo da se otrese prokletstva koje je na njega bačeno pre skoro sedam stotina godina. Ovo verovanje pripisuje ovoj dugotrajnoj kletvi zbivanje brojnih značajnih događaja u srpskoj istoriji 28. juna, poznatog i kao Vidovdan.
Preporučujemo

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here