U eri sukoba, embarga, kriminalnih aktivnosti, redefinisanja društvenih normi, osiromašenja i mlade devojke sa Novog Beograda, Jelena Karleuša je krenula na svoje putovanje u svet zabave. 1995. godine, kao mlada djevojka koja je tek završila osnovnu školu, krenula sam na put snimanja svog prvog albuma.
Bio je to izuzetan podvig s obzirom na burno stanje 90-ih, posebno u Fontani, gdje se nalazila moja osnovna škola. Na žalost, tokom tih godina nekoliko dječaka je izgubilo živote u krugu škole. Međutim, u ovim teškim okolnostima, izdržao sam i napravio svoj debi album. Razmišljajući o eri, takozvani heroji 90-ih su zapravo više bili anti-heroji, služeći kao upitni uzori i zabludjele figure autoriteta. Bili su pogrešni primjeri za našu naciju, odvodeći nas na krivi put korupcijom i krađom od naroda, uključujući banke koje su eksploatisale i prevarile pojedince njihove teško stečene ušteđevine. Ovo su teme o kojima je Jelena Karleuša govorila u intervjuu novinarki Kurir TV Maše Kostić.
Slično, sredinom 90-ih, Đej Ramadanovski je doživio vrhunac svoje slave. Film “Nedjelja” ponovo je probudio bolna sjećanja za one koji su proživjeli to doba. Iako nisam imao priliku da gledam film usredsređen na Džeja, imao sam privilegiju da ga blisko poznajem. Moja naklonost prema Jayu je bila duboka, a naša veza je bila uzvraćena. On je moju majku najviše cijenio i dijelilo ih je iskreno prijateljstvo. Džej, stanovnik Dorćola, bio je znatno stariji od mene i našao se uronjen u svet u kome vladaju nedozvoljene radnje. Njegovo samo postojanje, njegove melodične melodije, duboki tekstovi i strastveni vokal bili su izvor inspiracije za bezbrojne pojedince koji su se našli na putu u haotičnom pejzažu 90-ih. Jayeva muzika je pružala utjehu i osnaživanje, vodeći ih kroz njihova burna putovanja, koja su često karakterizirana pogrešnim izborima i površnošću.
JK je elokventno uhvatio Jayovu suštinu i njegov uticaj na one koji su odjekivali njegovom umjetnošću. Veza između Jaya i njegovog brata od tetke Ise Lere je istaknuta tema koja odjekuje kroz film. Još jedan značajan aspekt koji privlači pažnju je tragično ubistvo Džambe, za koje se vjeruje da ga je počinio Arkan, možda čak i rođak ili brat Džeja Ramadanovskog. Potresno je pomisliti da je Jay bio svjestan toga, ali je bio primoran da zabavlja likove poput Arkana zbog svojih ograničenih mogućnosti. Kompleksnost doprinosi i paradoksalna činjenica da supruga Željka Ražnatovića Arkana, čovjeka odgovornog za smrt Džejevog brata, pjeva naslovnu numeru sa soundtracka filma. Ovaj paradoks služi kao odraz burnih vremena i nesretne stvarnosti u kojoj su naši navodni predstavnici zapravo bili ti protiv kojih smo se morali boriti, bitka koja je trajala mnogo godina bez uspjeha. Karleuša, posebno, svoju kritiku usmerava prema Arkanovoj udovici, dodatno naglašavajući ironiju situacije.
