Mira Mijatović, je javnosti poznata kao pevačica proslavljenog beogradskog rok benda čiji bezvremenski hitovi i dalje se slušaju.Naime ,poznato je da je Mira imala život koji je bio praćen raznim mukama. mukama.
Poznata pesma “Sama” koju izvodi bend VIA Talas verovatno je mnogima urezana u sećanja. Ova pjesma, koja i dalje dominira eterom i plesnim podijima, posedovala je gotovo proročanski kvalitet za talentovanu pevačicu.
Refren pesme, u prelepom izvođenju talentovane Mirjane Mire Mijatović, opsjedajuće izražava prisustvo uznemirujućih snova koji se vuku za sobom poput vernih očnjaka. Upravo u ovom trenutku spoznaje, potpunog osamljivanja i napuštenosti, protok vremena počinje svoje nemilosrdno putovanje, noseći je prema nepredviđenoj budućnosti koja će je katapultirati do neviđenih nivoa slave.
Bez sumnje, zadivljujuće prisustvo ove mlade žene, zajedno sa sestrom Majom, već je izazvalo značajnu pažnju javnosti zbog njihovog cijenjenog porijekla. Budući da su kćeri Cvijetina Mijatovića, drugog predsjednika Predsjedništva SFRJ nakon Tita, njihovi životi su od 1980-ih bili pod velom krajnje povjerljivosti. Unatoč tome, fragmenti informacija uspjeli su isplivati na površinu i dospjeti u oči javnosti.
Rođena u Ljubljani 1961. godine, Mira je sa 9 godina doživjela težak gubitak kada je njena majka, glumica Sibina Mijatović, tragično preminula u saobraćajnoj nesreći. Nakon ovog srceparajućeg događaja, Mirin otac Cvijetin se oženio glumicom Mirom Stupicom.
Po očevom preuzimanju predsednika Predsedništva SFRJ, porodica se preselila u veliku vilu na Dedinji, čime je dobila ime „dedinjske princeze“. Poznate po svojim ekstravagantnim okupljanjima, sestre su postale stalnica u omladinskim krugovima Beograda. Ove večeri su privukle najistaknutije ličnosti 80-ih, a možda i najnevjerovatnije, bile su zaštićene prisustvom organa za provođenje zakona.
Bend VIA Talas, koji je osnovala Mira Mijatović 1981. godine zajedno sa Bojanom Pečarom, objavio je album “Savršen dan za banana ribu” 1983. godine. Izdvajajuća numera sa ovog albuma bila je nadaleko poznata “Sama”, koja je brzo stekla popularnost širom zemlje. Jedan od njihovih najupečatljivijih nastupa odigrao se na stadionu Tašmajdan, gde su imali priliku da otvore i Idol u SKC-u. Upravo tokom ovog nastupa Mira Mijatović je oduševila publiku bacajući bombone u publiku. Uprkos ograničenom broju koncerata, VIA Talas je ostavio trajan utisak.
“Bili smo dole u podrumu Mirine vile, sa kancelarijom njenog oca direktno iznad nas. Odjednom se pojavio i ljubazno nas zamolio da pauziramo igru jer je imao Brežnjeva na liniji na spratu. Izvinio se što je prekinuo i zatražio da se uzdržimo od udaranje u činele, jer nam je to smetalo, uvjeravao nas je da možemo nastaviti koristiti bubnjeve bez ikakvih problema, nastavili smo s muzičkom sesijom“, ispričao je Miško Plavi, jedan od članova grupe.
Postigavši značajnu popularnost i izdavši ukupno tri albuma, bend je privukao pažnju nikog drugog do samog Gorana Bregovića, koji im je uputio poziv da dođu u Sarajevo i sarađuju na novoj ploči. Međutim, malo su znali da će to označiti početak njihovog pada.
Na kraju, njihovo nezadovoljstvo njihovom kreacijom navelo ih je da je napuste. Miško Plavi je dobio poziv da se pridruži grupi D’Boys, a ostali su samo Mira i Bojan, koji su tada bili romantični. Iznenada, 1983. godine priveli su kraju svoju uspješnu karijeru i svaki od njih krenuo svojim individualnim putevima.
Mira Mijatović, kako su opisivali njeni bliski saputnici, bila je izuzetna i stasita žena afričkog porekla koja je imala sklonost da menja frizuru. Odisala je opuštenošću i pristupačnošću, a njena strast za muzikom bila je bez premca. Često bi sa prijateljima odlazila u renomirani beogradski establišment poznat kao “Akademija”, gde bi je posmatrali sa velikim divljenjem.
Po mom sećanju, Mira je bila živahna mlada devojka koja je imala nesvakidašnji osmeh i odisala ogromnom količinom energije. Bilo je nečega u obliku njene glave i frizure što me je podsjetilo na kultnu Avu Gardner. Moje poznanstvo sa njom bilo je u periodu dobrog zdravlja. Međutim, kada je podlegla ovisnosti o drogama, počela je da se distancira. Naši razgovori bili su ograničeni na telefonske pozive, a ona je izbjegavala svaki direktan kontakt očima. „Mira je postala prisebnija, možda kao način da se pobuni protiv oca“, rekao je Petar Peca Popović, poznati novinar i rok kritičar, u intervjuu za portal Presstiž.rs. Također je naglasio da ne može potvrditi da li su i djeca bila umiješana u zloupotrebu droga.
Nažalost, Mirin život je tragično prekinut 1991. godine u dobi od 30 godina zbog narkotika. Uzrok njene prerane smrti bila je predoziranje heroinom.
Uz ionako tragične okolnosti ove porodice, njena sestra Maja je tragično preminula te iste godine, sa samo nekoliko mjeseci od njihove smrti. Bile su to dvije avanturističke mlade žene koje kao da žive punim plućima, uvijek tražeći nova iskustva. Međutim, ova želja za životom pokazala se kao njihova propast. Kada se Mira razboljela, bilo joj je previše neugodno da posegne za pomoć. Teško je shvatiti ogroman pomak od djevojke koja je plijenila svačiju pažnju na djevojku koju sada svi izbjegavaju.
Prema Popovićevim riječima, prilično je uznemirujuća činjenica da je stalno nosila određenu svotu novca za kupovinu droge. Vjeruje da je prije Maje postala ovisna, a ne obrnuto. Maja je posedovala veći osećaj radoznalosti i asertivnosti. Namjerno su taj aspekt od njega skrivali zbog osjećaja stida. Odgajani na respektabilan način, bili su posramljeni vidljivošću njihove ranjivosti.
