Boris Gujaničić, saosećajni mladić iz Smedereva koji sada ima 25 godina, ima samo jedno plućno krilo i samo režanj drugog. Tokom svog djetinjstva, izdržao je deceniju pogrešnog medicinskog tretmana. Na kraju je ispravna dijagnoza otkrila potpuno propadanje jednog od njegovih pluća. Upuštajući se u iscrpljujuću bitku, Boris sada kreće na opsežna putovanja, koja se protežu na hiljade kilometara, s plemenitim ciljem da pomogne djeci koja su oboljela od teških bolesti.
Boris je otkrio da su mu tokom djetinjstva doktori pogrešno dijagnosticirali astmu. Međutim, kasnije je otkriveno da je zapravo imao ehinokoknu cistu na plućima. Opasna situacija je nastala kada je cista pukla tokom fudbalske utakmice, zbog čega je tečnost napunila njegova pluća. Njegov život je bio u opasnosti sve dok nije bio na liječenju u Institutu za majku i dijete.
Gujaničić je u ranim godinama dobio ehinokoknu cistu, koja se predstavljala kao astma, ali se kasnije pokazalo da je to posebno stanje, kako je rekao u intervjuu za “Prvu TV”. Dobio sam ehinokoknu cistu kao rezultat kontakta sa psećom dlakom. Kao što smo već spomenuli, dobio je ehinokoknu cistu od pseće dlake, koja se razvila u njegovom tijelu tokom 14 godina! Boris je jednom prilikom otkrio da je, iako se mislilo da je izliječen, kasnije otkriveno da je dobio ehinokoknu cistu od kontakta sa psećom dlakom. Tokom 14 godina, cista je nastavila rasti sve dok nije dostigla veličinu rukometne lopte. Nažalost, tokom fudbalske utakmice cista je pukla usled fizičkog napora. Prije deset godina, cista je otkrivena i zahtijevala je hirurški zahvat.
Tokom operacije otkriven je stepen oštećenja, jer je dvije trećine pluća potpuno propadalo i medicinski tim je morao da bude eksciziran. Kao rezultat toga, Boris sada diše smanjenim kapacitetom od 70-75 posto, koji može varirati zbog atmosferskih uslova. Ipak, ovaj zastoj ne ometa njegovu sposobnost da se bavi trčanjem. Sa preko 30 takmičenja u rukama i zapanjujućom razdaljinom od preko 300 kilometara pređenih samo u mjesecu januaru, s nepokolebljivom odlučnošću prihvatio se humanitarnog izazova “Vidi ko te juri”. Nedavno sam uradio test kako bih izmjerio kapacitet pluća i otkrio da imam poteškoća s disanjem samo kada počnem trčati, dok mi se tijelo ne zagrije. Ljekari su me uvjeravali da je to donekle normalno, a iako su mi to savjetovali, nisu mi izričito zabranili da nastavim sa svojim aktivnostima. Smatram da sam sretan zbog svog sportskog iskustva, što je uvelike pomoglo mom oporavku. Trebalo mi je šest mjeseci da se potpuno oporavim, i to bez operacije na grudima. Da sam bio podvrgnut zahvatu, period oporavka bi se produžio na godinu dana, kako je Boris rekao za “Prvu TV”.
