Patrijarh Pavle, je veoma cenjeni srpski verski poglavar, kojeg su poštovali i vernici i ateisti. Setili smo ga se drugog dana Vaskrsa , i odlučili da napišemo nekoliko reči u znak poštobvanja. Njegove reči su uvek bile izrečene  sa takvim mirom, ali odjekivale nepokolebljivom jasnoćom. Smrt patrijarha Pavla u Beogradu privukla je hiljade ljudi koji su satima strpljivo čekali u redu da odaju počast njemu.

U Beogradskoj hronici Snežana Milković, unuka patrijarha Pavla, iznela je sećanja na svog voljenog dedu, koga je od milja zvala deda pop. Živo se seća njegovog stalnog prisustva tokom svog života. Kada su njegove posete bile najavljene, njena majka i baka bi ga oslovljavale kao deda tata, ime koje je ostalo za njega.

Snežana, koja je slučajno unuka njegovog rođenog brata Dušana, naglasila je da je i njegova unuka. Ona je istakla da su sve knjige koje joj je poklonio ispisane natpisom “Unuci Snežani”. Snežana čvrsto veruje da, iako je prošlo skoro 15 godina od njegove smrti, sećanje na patrijarha Pavla ostaje živo zbog njegovih predanih sledbenika. Uz to, Snežana se prisjetila svog odrastanja.

  • Imao je uloge i patrijarha i djeda, ali meni je bila njegova uloga djeda koja se izdvajala. Jednom sam mu rekao da mi je teško razlikovati njegove uloge kao djeda i patrijarha. On je odgovorio: “Mislite li da nisam svjestan toga?” Bilo je jasno da je uvek tačno znao šta da kaže. Moj sin ga je čak jednom pitao: “Deda Popo, kako ti uvek znaš prave reči?” On je odgovorio: “Shvatićeš kada budeš imao 90.” Nikada nisam osećao nikakvu nelagodu niti kao da razgovaram sa patrijarhom, jer je on pre svega bio moj deda. Navikla sam da tražim njegov savet kad god bih se suočila sa dilemom ili mi je bio potreban savet“, ispričala je Snežana.

Njen deda je, kaže gošća RTS-a, posedovao pristupačnost i jednostavnost koja ga je činila bliskim, uprkos njegovoj nepobitnoj posebnosti.

U njenom sjećanju ostala je živa slika o pisanju knjige o njemu.

  • Kada sam se raspitivala da li da se bavim pisanjem ili ne, njegov odgovor je bio jasan – Piši, ali budi oprezana da ne izgledaš kao da veličam dominantnu mušku figuru. Međutim, nisam mogla a da ne razmišljam o tome šta se dešava u životima onih koji su se ugledali u javnosti i kako to utiče na njihov lični život. Da li imam pravo da svjedočim i dokumentujem ta iskustva? Na kraju sam donela odluku da pišem, a da li ću se odlučiti da to objavim ili ne, biće odlučeno kako budem napredovala. Dok sam pisala svoje misli, postepeno sam došala do spoznaje da su moj deda Pavle i patrijarh Pavle nedeljivi. Oni čine neraskidivu zajednicu, a obe uloge su harmonično usklađene. Deda Pavle je živeo po principima jevanđelja koje je patrijarh propovedao, nepokolebljivo i bez predaha. On je svesrdno prihvatio ove principe, do najsitnijih detalja“, objašnjava Milković.

Tokom gostovanja u Beogradskoj hronici ispričala je lično iskustvo koje je doživela sa svojim dedom, podelivši ga sa gledaocima.

  • Tokom boravka naše majke u bolnici, posjetili smo je. Na ulaz u bolnicu stigli smo samo nekoliko minuta prije dva sata. Vratar nas je obavijestio da ne možemo ući do predviđenog vremena. U tom trenutku nas je pratio gospodin Miroslav Rakonjac, upravnik Patrijaršije, koji je odlučio da se raspita da li se može napraviti izuzetak za patrijarha, pa da zaobiđemo čekanje. Međutim, umiješao se njegov djed, savjetujući ga da razmisli o važnosti poštovanja čak i najmanjih pravila. Sa velikim strpljenjem je odlučio da sačeka do predviđenog vremena da uđemo.

Sva četiri izdanja knjige Moj deda Pavle u potpunosti su rasprodata.

Preporučujemo

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here