Od 18. marta do 5. maja, pravoslavni hrišćani poštuju strogi Uskršnji post, period poznat po svojim strogim smjernicama i široko priznatim propisima. Iako je značajan broj vjernika spreman sudjelovati u ovom godišnjem postu, postoji značajan postotak pojedinaca koji nisu upoznati s određenim aspektima ishrane koje bi trebalo poštovati u narednih 40 dana.
U početnoj fazi posta uobičajena je praksa da većina vjernika posti. Ovo označava čvrstu posvećenost uzdržavanju od hrane u periodu od 7 dana, nakon čega se pričešćuju. Ipak, postavlja se pitanje da li je ovaj običaj dozvoljen.
Pojedinci koji prihvate liturgijski način života i vjerno se pridržavaju propisanih perioda posta u okviru svoje vjerske prakse pričešćuju se na svakoj Liturgiji, bez obzira da li se ona poklapa s postom ili ne. Cilj posta je da se uključi u duhovnu disciplinu, a ne da se na to gleda kao na sredstvo da se “zaradi” privilegija da se pričesti nakon samo sedam dana. Uzaludno je pokušavati da se pričesti, čak i kroz 40-dnevni post koji se sastoji samo od kruha i vode. Zajedništvu uvijek pristupamo s osjećajem nedostojnosti, a ipak smo Božjom milošću udostojeni i pozvani da učestvujemo. Ipak, to ne znači da možemo pristupiti pričesti na bilo koji način.
Andrea naglašava važnost obavljanja naših radnji na način koji pokazuje poštovanje prema Bogu, praćen vjerom i ljubavlju. Naša posvećenost postu ostaje nepokolebljiva jer nastojimo dati sve od sebe u svakom slučaju. Svakom danu posta pristupamo uzimajući u obzir naše individualne mogućnosti. Kako budemo napredovali na ovom putu, naša posvećenost samoograničavanju će samo ojačati. Ipak, ključno je imati na umu da nam samo naša nastojanja ne daju pravo na pričest. Mi primamo pričest milošću Božjom, a ne svojom vlastitom dostojnošću.
Da li je primjereno, u perspektivi o. Gojko Perović, da nekoga ko se ne pridržava posta etiketira grešnikom?
Grijeh trajno kvari naše postojanje dok podlegnemo privlačnosti prepuštanja užicima hrane, odmora i dokolice, uzdižući ove želje do statusa idola. Posljedično, nalazimo se zarobljeni u životu promiskuiteta. Međutim, praksa posta se predstavlja kao suštinski svakodnevni ritual, koji omogućava našim duhovima da pronađu utjehu. Bez posta, pojedinci nisu u stanju da si zaista pomognu. Bilo bi netačno označiti ih kao pogrešne; nego previđaju priliku da se oslobode stiska grijeha. Post služi kao sredstvo za emancipaciju naše duše i tijela iz kandži nepravde.
Urođenoj suštini čovečanstva nedostaje svetost. Upornost je presudna. Samo doživjeti divno veče ne osigurava jutro bez problema. Stoga je od vitalnog značaja svaki dan dosljedno nastojati da se oslobodimo prijestupa.
Prava vrlina posta leži u njegovoj moći da nas oslobodi grijeha, pružajući jasan i nesmetan put do pravednosti.
Oni koji se nisu marljivo trudili da se oslobode grijeha kroz svakodnevni rad neće imati prilike za ispravljanje kada Gospod dođe iznenada.
