2020. godine Zoran Modli, radijski novinar i bivši pilot, preminuo je u 71. godini života. Njegov glas je imao izuzetnu sposobnost da nas okrijepi, dajući nam dodatni nalet energije. Njegovo držanje odisalo je vedrinom i večnom radošću, kao da je savladao veštinu prilagođavanja sebi i samom životu. Tokom jedne od svojih emisija, podijelio je nevjerovatnu priču o tome kako je krenuo u dvadesetogodišnju potragu da se ponovo spoji sa svojim ocem, vođen ne hrabrošću, već nezasitnom radoznalošću. U beogradskim diskotekama početkom sedamdesetih godina dvadesetog veka Modli je svoju karijeru započeo kao disk džokej.
Zoran Modli, vrsni muzičar i urednik, prošao je izvanredno putovanje koje ga je dovelo do mjesta gdje je danas. Od izdavanja renomiranog CD-a “Zoran Modli i leteća diskoteka” do urednika kolumne u cijenjenom muzičkom časopisu “Juboks”, njegovi uspjesi su zaista impresivni. Osvrćući se na svoje djetinjstvo, Zoran se prisjeća kako je značajan dio vremena provodio u samoći, što je podstaklo njegovo duboko cijenjenje za to. Ovi trenuci samoće i dalje imaju ogromnu vrijednost za njega jer pružaju idealno okruženje za njegov rad i kreativnost, omogućavajući mu da bude potpuno fokusiran. Odgajan od svoje vredne majke, koja je često morala da radi prekovremeno, Zoran je od nje naučio važnost marljivosti. Nažalost, otac ih je napustio u mladosti, ali uprkos svim razlikama koje je Zoran imao sa majkom, ona nikada nije loše govorila o njegovom ocu. Radoznalost je navela Zorana da potraži svog oca kada je bio u ranim dvadesetim i već dobro poznat u Srbiji. Imali su sastanak, ali Zoran nije gajio ogorčenost prema ocu i nije imao šta da mu oprosti. Zoran je i nakon očeve smrti zadržao pozitivan odnos sa maćehom i polusestrom. Vođen radoznalošću, a ne hrabrošću, on izražava svoje uvjerenje da su i usponi i padovi neophodna i korisna iskustva. Osnivači muzičke grupe “Hajduk Stanko i Jataci” Modli i Boro Đordević osnovali su je početkom 1975. godine, a on je bio glavni vokal. Međutim, njihova diskografija se sastojala od samo dva singla.
Od 1980-ih do 1987. plijenio je publiku kao veoma cijenjena radijska ličnost, vodeći renomirani program “Ventilator 202”. Međutim, nakon ovog perioda, svoj fokus je prebacio na karijeru pilota za komercijalne aviokompanije. U maju 1993. Modli je pokrenuo emisiju “Modulacije” na nedavno osnovanoj radio stanici “Pingvin”. Od 2000. godine pokrenuo je emisiju “Zair” (Zakon akcije i reagovanja), koja se emitovala godinu dana na Radio Beogradu 202. Trenutno se ova emisija emituje na Radio Laguni u Beogradu, kao i na raznim nezavisnim radio stanicama širom Srbije i regiona. Modlijeva raznolika karijera profesionalnog pilota i instruktora letenja proširila se i izvan pilotske kabine, jer je također napisao zbirku od sedam knjiga s ciljem promoviranja zanimanja pilota široj publici. Boraveći u Beogradu, karijeru je dugu više od dve decenije imao u JAT-u, gde je vešto upravljao Boingom 727. Prelaskom na ulogu kapetana u privatnoj avio-kompaniji Prince Aviješn, svoju strast za letenjem nastavio je do 15. jula 2010. Nažalost, na aerodromu Brač dogodio se incident u kojem je poslovni mlaznjak Cessna Citation 2 izletio s piste. Uprkos tome što je avion zahvatio plamen, i posada i putnici uspjeli su da pobjegnu bez ikakvih povreda. Nakon ovog nesretnog incidenta, Modli je donio tešku odluku da napusti karijeru pilota, opterećen krivnjom za svoju grešku tokom procesa slijetanja i nesreće koja je uslijedila. U početnom poglavlju “Knjige za pilota”, on pomno prepričava svoj poslednji let sa jedinstvenim ciljem: da upozori avijatičare ambicioznog da ne precenjuju sopstvene sposobnosti kako bi sprečili potencijalnu pojavu sličnog događaja na njihovim profesionalnim putovanjima. Uprkos svojoj skromnosti i nedostatku težnje za popularnošću, Modly je bio veoma cijenjen i cijenjen, što je dovelo do osnivanja kluba obožavatelja posvećenog njemu. Oduvijek sam se pitao kakav je to osjećaj biti popularan, pa sam se udubio u opise koje su napisali drugi o ponašanju obožavatelja i posmatrao ponašanje onih koje su obožavali – sve na osnovu primjera drugih! Tada sam u novinama naišao na članak koji me informiše o devojci iz Zrenjanina koja je osnovala Klub navijača Zoran Modli. Ubrzo sam dobio poziv da posjetim klub.
U pratnji dve drugarice i jedne njihove devojke, uputio sam se u Zrenjanin. Srdačno nas je dočekala grupa stidljivih, ali neverovatno simpatičnih srednjoškolki, a u to vreme Ana, predsednica kluba, bila je najsramežljivija od svih. Moj susret sa članovima kluba navijača bio je jedinstveno i usamljeno iskustvo. Nije bilo haosa, ludila, cijepanja odjeće, histeričnih ispada, suzama umrljanih lica koja su posegnula za autogramom. Bilo je to mirno popodne u Zrenjaninu, sa tri plašljive devojke, tri moje drugarice iz Beograda, a ja sam se osećao pomalo zbunjeno. Bilo je daleko od glamuroznog, ali je ostavilo trajnu toplinu u mom sjećanju. Ne mogu a da se ne nasmiješim i zapitam se šta bi bilo da sam se ozbiljno pridružio “Klubu navijača Zorana Modli”.
Poznavajući sebe, vjerovatno bi to bio neuspješan poduhvat. Uostalom, da bi klub navijača napredovao, obožavana figura takođe mora biti popularna. Možda na grandiozniji način, za razliku od mene i moje skromne slave. Nedavno me je jedna bliska prijateljica zabavila podijelivši pitanje svoje unuke: “Bako, da li si i ti idolizirala Justina Biebera kad si bila mlada?” Gledajući unazad, braća Jelić su počela kao grupa Albatrosi, izvodeći pjesme grupe Shadows. Kasnije su prešli u Džentlmene i na kraju prihvatili ime Idejni. Jelići su izrazili nezadovoljstvo nazivom “Idejni pozirali”, ocijenivši ga slabim. Željeli su glasnije i opipljivije ime. Tokom prazničnog koncerta, Žika Jelić mi se obratio sa idejom da pozovem publiku da postanu sponzori benda, otkriva Modli.
