Dud je pomalo zaboravljeno, ali ukusno voće, koje raste pojedinačno posađeno ili samoniklo. U našim krajevima se susrećemo sa crnom, crvenom i sa bijelom sortom, dok ih u sveijtu postoji oko sto. Od svih sorti najaromatičniji je crni dud. Ovaj plod raste na istoimenom listopadnom stablu iz porodice Morus, čije je lišće poznato kao hrana dudovog svilca ili svilene bube.
Vergilije je za dud napisao da je najpametnija biljka, jer propupa zadnja čekajući toplo vrijeme. U dolini Neretve je nekada drvo duda bilo jako cijenjeno za izradu bačvi. Dud se uzgaja i radi pribavljanja svile od svilene bube.
Sastav i ljekovitost duda
Plodovi duda posjeduju slobodne organske kiseline, a to su limunska i jabučna, vitamine C, B, K, A, i E, željezo, kalijum, mangan i magnezijum, pektine i još mnoge druge korisne supstance. Također je bogat i sa velikom količinom antioksidanata antocijanina.
Ostatak teksta možete da pročitate na linku koji je OVDJE.
