U današnjem članku govorimo o sve češćim pitanjima potrošača koji se pitaju šta zapravo kupuju kada posegnu za mesom u supermarketima. Na policama trgovina često stoje privlačna pakovanja sa oznakama svježe meso , ali mnogi stručnjaci upozoravaju da stvarnost ponekad izgleda potpuno drugačije.
Posebnu pažnju izaziva meso iz Brazila koje se godinama uvozi u mnoge evropske zemlje, uključujući i države Balkana. Kupci sve češće postavljaju pitanje da li je riječ o kvalitetnom proizvodu ili o robi koja dugo putuje, zamrzava se, odmrzava i zatim prodaje kao svježa.
Brazil je jedan od najvećih izvoznika mesa na svijetu. Ogromne farme i industrijska proizvodnja omogućavaju niske cijene zbog kojih trgovci rado nabavljaju upravo takvu robu. Međutim, problem nastaje kada potrošači ne dobiju jasnu informaciju o porijeklu i načinu skladištenja mesa. Mnogi ne znaju da je dio proizvoda koji izgleda svježe zapravo ranije bio duboko zamrznut. Nakon odmrzavanja meso se može prepakovati i završiti u rashladnim vitrinama gdje kupci vjeruju da kupuju tek obrađen proizvod.
Stručnjaci za prehranu upozoravaju da samo zamrzavanje nije nužno opasno ako je proces urađen pravilno. Problem nastaje kada se prekida hladni lanac, kada se meso više puta zamrzava i odmrzava ili kada deklaracije nisu dovoljno jasne. Tada se povećava rizik razvoja bakterija, gubitka kvaliteta i promjene nutritivnih vrijednosti. Potrošač na prvi pogled često ne može razlikovati pravo svježe meso od prethodno zamrznutog proizvoda.
Dodatnu zabrinutost izazivaju priče o hormonima i stimulansima rasta koji se koriste u pojedinim dijelovima svijeta kako bi životinje brže dostigle željenu težinu. Iako postoje međunarodni propisi i kontrole, povremeni skandali godinama potresaju tržište hrane. Mediji su više puta izvještavali o nepravilnostima u pojedinim pogonima za preradu mesa, lažiranju dokumentacije i izvozu robe sumnjivog kvaliteta. Takve vijesti dodatno su povećale nepovjerenje kupaca.
Mnogi ljudi vjeruju da će po boji mesa lako prepoznati kvalitet, ali to nije uvijek tačno. Industrija koristi različite metode pakovanja kako bi proizvod duže izgledao svježe i privlačno. Posebni gasovi u pakovanju mogu održavati crvenu boju mesa čak i kada ono više nije potpuno svježe. Upravo zato stručnjaci savjetuju da se pažljivo čita deklaracija, provjeri zemlja porijekla i obrati pažnja na rok trajanja.
Jedan od znakova da je meso možda bilo zamrzavano jeste pojačano ispuštanje vode tokom pripreme. Kada stavite takvo meso u tavu, često se dogodi da se prvo kuha u velikoj količini tečnosti umjesto da se peče. To može ukazivati na promjene u strukturi mesa nastale tokom procesa zamrzavanja i odmrzavanja. Takođe, tekstura može biti mekša ili gumasta, a ukus slabiji u odnosu na pravo svježe meso.
- Potrošači su posebno zabrinuti kada se govori o hormonima. Važno je naglasiti da nisu sve tvrdnje koje kruže internetom naučno potvrđene, ali stručnjaci ističu da prekomjerna industrijska proizvodnja uvijek nosi određene rizike. Evropska unija ima stroga pravila o upotrebi hormona u uzgoju životinja, ali se uvoz mesa iz različitih dijelova svijeta redovno kontroliše upravo zbog mogućih odstupanja od standarda. Problem je što običan kupac nema način da sam provjeri kvalitet proizvoda osim oslanjanja na deklaracije i nadležne institucije.
Zbog svega toga sve više ljudi okreće se lokalnim mesnicama i manjim proizvođačima. Kupci smatraju da je domaće meso sigurnije jer znaju njegovo porijeklo i imaju više povjerenja u način uzgoja životinja. Iako je često skuplje od uvoznog, mnogi vjeruju da se razlika u kvalitetu osjeti već pri prvom obroku. Miris, tekstura i okus domaćeg mesa često su potpuno drugačiji od industrijski obrađenih proizvoda iz velikih hladnjača.
Nutricionisti savjetuju da se meso kupuje na provjerenim mjestima i da se izbjegavaju proizvodi sa nejasnim deklaracijama. Takođe preporučuju da se obrati pažnja na izgled ambalaže. Ako je pakovanje napuhano, oštećeno ili sadrži previše tečnosti, proizvod je bolje ne kupovati. Važno je i da se meso nakon kupovine što prije stavi u frižider i pravilno termički obradi.
Mnogi građani danas osjećaju da ih reklame i velika pakovanja pokušavaju uvjeriti da kupuju kvalitet, dok je stvarnost često mnogo složenija. Niska cijena mesa nekada može značiti i duži transport, masovnu proizvodnju i slabiji kvalitet. Upravo zato raste svijest o važnosti pažljivog izbora hrane koju svakodnevno unosimo u organizam.
Na kraju, stručnjaci poručuju da nije svako uvozno meso loše niti je svako domaće automatski najbolje. Međutim, potrošači imaju pravo znati šta kupuju, odakle proizvod dolazi i da li je ranije bio zamrzavan. Informisan kupac danas je najbolja zaštita od mogućih prevara na tržištu hrane.
