Iako je smrt neizbježna stvarnost s kojom se na kraju svi suočavaju, mnogi se pojedinci bore pomiriti s idejom da će njihovo postojanje na kraju završiti. Ipak, ne prihvaćaju svi neizbježnost smrti koja se približava.
Pojedinci često imaju različite želje u vezi s načinom vlastite smrti. Oni koji pokazuju osobine povezane sa shizofrenijom možda više vole da njihov odlazak bude neupadljiv, dok osobe s epilepsijom obično žele aktivno sudjelovati u svojim završnim trenucima. Slično likovima iz klasične književnosti, cikloide često odlaze u društvu najdražih. U međuvremenu, osobe sklone tjeskobi i neizvjesnosti teže se koncentrirati na vizije svojih posljednjih trenutaka.
Neki pojedinci zamišljaju svoj odlazak u zoru, bilo uz ocean ili usred planinskih krajolika. Međutim, jedan redovnik mi je prenio značajnu perspektivu: “Okolnosti mog odlaska ili prisutnost drugih nemaju veliku važnost.” „Ono što je najvažnije je preminuti u molitvi, zahvaljujući Bogu za blagoslov života i što smo dio Njegove veličanstvene kreacije.
Nakon što sam se uključio u brojne rasprave s pacijentima o temi smrti, shvatio sam da naš cilj nije utvrditi što se nalazi izvan ovog života. Umjesto toga, naša istinska dužnost je cijelim srcem prigrliti život u njegovom najživljem i najfinijem obliku.
Iako je istina da će svaki trenutak na kraju završiti, to nas ne bi trebalo spriječiti da uživamo u svakom iskustvu s kojim se suočavamo. Da bismo stvorili značajno nasljeđe, trebali bismo se posvetiti njegovanju naših obitelji i njegovanju dubokih veza s onima koje cijenimo. Čak i u našoj odsutnosti, naše će sjećanje čuvati oni koji nas vole i razumiju.
BONUS TEKST:
Priča o kamenu mudraca U dalekoj prošlosti, kada je čovječanstvo duboko vjerovalo u sile prirode i postojanje nadnaravnih entiteta, postojala je izvanredna planinska dolina poznata kao Hesperia. Ova se dolina ističe zelenim šumama i kristalno čistim rijekama, u čijem se središtu nalazi tajanstveni kamen koji se naziva “Mudri kamen”. Prema legendi, Mudri Kamenčić je posjedovao izvanredne prirodne talente.
Oni koji su ga susreli osjećali su utjehu u odgovorima na upite koji su im teško padali na dušu. Ipak, ovaj izvanredni dar bio je uređen posebnim propisima. Da bi se došlo do znanja o kamenju, potrebno je najprije shvatiti bitnu lekciju o životu. Jednog dana, hrabri i znatiželjni mladić po imenu Elan postao je svjestan Kamena mudraca.
Čvrsto vjerujući da će kamen razotkriti njegovu sudbinu i podariti mu sreću, odlučio ga je potražiti.
Stoga je krenuo na ekspediciju kroz planine i šume, suočavajući se s brojnim izazovima i nepredviđenim preprekama na putu. Nakon nekoliko dana putovanja, Elan je stigao u središte doline, gdje je ugledao Kamen mudraca, obasjan sunčevom svjetlošću koja se filtrirala kroz nadstrešnicu.
Kamen je zračio spektrom boja, nalikujući živopisnom entitetu. S oprezom, Elan je prišao i upitao kamen: “Koji je put do istinske sreće?” Kamenčić nije odmah odgovorio; nego je ilustrirao živopisan prikaz ljudi koji su dolazili i odlazili, pomagali jedni drugima, dijeleći smijeh i šireći radost.
