Tijekom telefonskog razgovora sa svojom je dragom majkom uzbuđeno podijelila vijest o trudnoći. U tom određenom trenutku bili smo zadubljeni u dugotrajnu romansu koju je karakterizirao skladan dogovor, što me potaknulo da donesem odluku da je zaprosim.
Od iznimne mi je važnosti da moje namjere nikada nisu bile usredotočene na žrtvovanje dobrobiti djeteta, budući da sam gajio duboku naklonost prema malenom. Kako je večer odmicala, povjerio mi je da ima nešto važno za razgovarati. Pokušala sam mu predložiti da zastane i dopusti meni da prva odem.
Odjednom je uzviknula: “Stani! Moramo prekinuti našu vezu, jer ja nosim dijete svog bivšeg dečka!” Ovo otkriće lako je došlo nakon četiri godine zajedno.
BONUS ISPOVEST :
Svrha mog dolaska u Njemačku bila je potraga za radnim prilikama, s 22 godine sam postao prvi član svoje obitelji koji je otišao izvan poznatog teritorija. Iako nisam nimalo žalio zbog odlaska, postojao je trenutak tuge kada je moja starija sestra uplakano mi se ispričao. Bio sam zbunjen njezinim osjećajem krivnje sve dok nije objasnila da se osjeća odgovornom za moju potrebu da radim zbog studija koji je u tijeku.
Žao mi je što je ona nosila taj teret, jer moja namjera nikada nije bila pohađati fakultet, već radije postati radna snaga nakon završene srednje škole. Unatoč osjećaju obveze, zadovoljna je mojim postignućima, ali istovremeno i tužna zbog uvjerenja da je sve trebala postići prva.
Ipak, ona je kao najstarija već utabala put za mnoge stvari i ne treba to činiti po tom pitanju, što mi donosi veliko olakšanje. Željno iščekujem dan kada će mi se moći pridružiti nakon što se trenutna pandemija smiri. Došao sam do točke pucanja cijelog sustava i donio sam odluku da dam otkaz na poslu. Unatoč tome što sam znao da moram platiti račune i da živim sam, došao sam do točke u kojoj mi više nije bilo stalo. Gotovo deset godina bio sam rob sustava, zarađujući jadnu plaću koja je jedva pokrivala moje troškove. Bila je to stalna borba. Ipak sam se povjerio i odlučio podići kredit za svoju vikendicu kako bih pokrenuo vlastiti posao.
Možda nisam bogat, ali sada zarađujem prosječan prihod i ne mogu opisati koliko se slobodnije osjećam. Ne radi se o novcu, već o slobodi koja dolazi kada sam sam svoj šef. Kao programer, mogu zaraditi znatno veći prihod od prosječne osobe. To je zbog činjenice da svaki dan posvećujem 12-14 sati rada.
Kad se rok približi, sjedim za svojim računalom neprekidno 48 sati. Štedeći dio svoje zarade svakog mjeseca, stvaram značajan iznos za svoju budućnost. Trenutno, s 22 godine, mogu se nositi s ovim zahtjevnim tempom.
No, svjestan sam da će mi, kad jednom osnujem obitelj, biti sve teže održavati ovakav stil života. To je aspekt koji se često ne spominje, čak ni ja. Iako je istina da programeri imaju potencijal za ostvarivanje značajnih prihoda, to je zato što ulažu ogroman trud. Ne žalim se, nego vas informiram jer su moja iskustva jedinstvena za mene. Važno je prepoznati da nije sve tako idilično i živahno kao što je prikazano u pričama.