Glumica Ena Begović je bila jedna od najposebnijih glumica koja se ikada pojavila na našim prostorima, a to mišljenje dijele brojni stručnjaci.
Naime , Ena Begović je ostavila neizbrisiv trag na glumačkoj sceni Jugoslavije, i svi su bili oduševljeni njenom zadivljujućom lepotom i zadivljujućim osmehom. Već od njenog prvog pojavljivanja na ekranu bilo je očigledno da joj je suđeno da postane poznata. Ipak, nije samo fizička privlačnost ono što ju je izdvojilo, već i njena nepokolebljiva odlučnost koja ju je navela da odbije prilike u Holivudu i ostane lojalna svojoj domovini.
Velika je tragedija što je prerano otišla sa ovog svijeta, osjećaj koji odjekuju mnogi. Čak i do danas, javnost je opčinjena talentom i karizmom ove izuzetne dame, sa bezbroj neispričanih priča o njenoj ličnosti i dostignućima koje su zrele za filmsku adaptaciju. Ena je, uprkos tome što je cijela bivša Juga smatrala jednom od najljepših žena na našim prostorima, imala kontrastnu percepciju vlastitog izgleda. Moj izgled nije konvencionalno privlačan. Posjedujem jedinstvenu strukturu lica, tačnije, intrigantnu. To je kombinacija karakterističnih osobina, sa određenim odstupanjima, a ipak funkcionalna. Ljudi se često raspituju o tome u kojoj mjeri se moj lični identitet odražava u likovima koje oživljavam. Oni su dio mene, potpuno oličenje mene samog. Fizički aspekti ostaju – udovi, glava – naglasila je, izražavajući nelagodu u carstvu slave i slavne ličnosti. U intervjuu iz 1982. za “Jugopapir”, Ena je izrazila uverenje da je vrlina i časna osoba. Odlučno je izjavila da ne posjeduje nikakve zlonamjerne ili pokvarene osobine, niti uživa u nesreći drugih. Međutim, ona priznaje da se bori u ovom svijetu i da joj je teško pridržavati se društvenih očekivanja i zahtjeva svoje profesije.
Po prirodi, Ena je neprestano nezadovoljna, uvijek žudi za nečim više. Njena krajnja težnja je da postane cenjena glumica, što je podvig koji zahteva ogromnu posvećenost, a možda i sreću. Neizvjesnost budućnosti ispunjava je strepnjom, jer nije sigurna šta je pred nama u narednih godinu ili dvije. Ena priznaje da prošla postignuća ne garantuju budući uspjeh. U očima javnosti odisala je samopouzdanjem, nepokolebljivom odlučnošću i autentičnim osjećajem sebe. Međutim, u svom privatnom životu, pokazivala je rezervisano i stidljivo držanje. Izuzetak od ove fasade bile su njene interakcije s majkom, gdje nije osjećala potrebu da se pretvara. Inherentno, posjedujem neurotične sklonosti i nesigurnosti, koje me stalno izjedaju misli i muče problemi. Postoji određena bojazan prema ljudima, ali kada sam u prisustvu majke, nema potrebe za pretvaranjem ili obmanom. Mogu biti svoj istinski ja, čak i ako to znači da izražavam tugu umjesto da glumim sreću. Gledajući unazad, možda sam prerano, sa 18 godina, ušao u sferu zrelosti i posla s velikim novcem. Možda nisam bio adekvatno pripremljen, ili… Budući da je bila u stalnom stanju ljubavi, vjerovala je da je biti nevoljena ili ravnodušna najstrašnija emocija koju čovjek može doživjeti. Nasuprot tome, svi su je obožavali, služeći kao zadivljujuća ikona 1980-ih. Međutim, tokom svog života gajila je jedinstveni strah: strah od upravljanja vozilom ili bekstva. Nakon toga, Annini pratioci su otkrili da je imala jezivu slutnju vlastite smrti.
U 40-oj godini života, tragična glumica doživjela je preranu smrt u saobraćajnoj nesreći kod Brača 15. avgusta 2000. godine. Igrom slučaja, ovaj datum obilježava i proslavu Gospe od strane Katoličke crkve. Zbog intenzivnog straha od vožnje odlučila je potražiti stručnu pomoć. Međutim, njena fobija je još više eskalirala nakon što je doživjela tragičnu nesreću 1996. godine. Ova nesreća je rezultirala gubitkom života motocikliste i teškim povredama njenog prijatelja. Za ovaj nesretan incident odgovorna je i sama Ena koja je potom osuđena na tri godine uslovne. Ipak, prava kazna koju je izdržala bila je duboka psihološka trauma od koje se nikada nije u potpunosti izliječila.
U toj izazovnoj eri, poduzetnik i inženjer elektrotehnike Josip Radeljak pojavio se kao njen nepokolebljivi oslonac, ljubav koja je procvjetala kasnih 1980-ih i trajala do kraja. Zbog Eneovog prisustva, Radeljak je odlučio da raskine brak sa glumicom Bebe Lončar, s kojom je već dobio sina Lea. Tog kobnog dana auto je vozio sam Radeljak. Nakon što su bili u vezi nekoliko godina, Ena i Josip odlučili su se vjenčati kada je Ena otkrila da čeka. Ceremonija vjenčanja održana je u njihovoj rezidenciji u Zagrebu, a Ena je tada bila u teškoj trudnoći. Samo dvije sedmice nakon vjenčanja, Ena je rodila njihovu kćer Lanu i uživala u prvim danima majčinstva kratkih šest sedmica.
