U njegovoj ustanovi posjetitelji mogu predvidjeti čekanje u redu od trideset minuta. Kad uđu unutra, kupci se susreću s mnoštvom artikala za prodaju, do točke u kojoj neki postanu emotivni i počnu plakati. Uz to, vlasnik je otkrio i svotu svoje zarade od petosatnog radnog vremena.
Prema njegovim riječima, održava pristojan način života radeći samo tri dana u tjednu. Ključni faktor u određivanju troškova života je izbor između raskošnog ili skromnog života. Tvrdi da bi jesti odrezak od 50 dolara svaki dan u restoranu bilo skupo, ali tvrdi da može jesti zadovoljavajuće za samo 10 dolara i ostati sit tijekom dana.
Pred kamerom, Srđan, gastarbajter koji je stigao u Ameriku prije dvije i pol godine, dijeli svoju priču o izgradnji uspješnog posla usredotočenog na glavno jelo srpske kuhinje koje svaki domaćica priprema s lakoćom.
Brojni pojedinci pokazali su da posao koji je osnovao u Sjedinjenim Državama može dovesti do prosperiteta u Srbiji, a on navodi da njegovo vlastito poduzeće napreduje.
Srđan, koji je prije toga radio kao gastarbajter u Njemačkoj, a potom je emigrirao u Kaliforniju gdje je osnovao vlastiti posao, izražava zadovoljstvo trenutnim stanjem. Dijeli da živi udobno, radi samo tri dana u tjednu i nema nikakvih pritužbi. Iako rijetko priprema svoja omiljena jela, smatra da to nije potrebno jer živi sam.
Koja je bila poslovna ideja koju je zamislio i na kraju pretvorio u uspješan pothvat?
Bio jednom jedan čovjek porijeklom iz Srđana koji se našao u Kaliforniji i pravio palačinke. Ove palačinke bile su iste one domaće koje se prodaju na brojnim kioscima širom Srbije i nezaobilazna su za svaku majku koja napravi 50 u trenutku kada su joj deca gladna, a kod kuće nema šta drugo da jede osim najnužnijeg što svako srpsko domaćinstvo ima. posjeduje – brašno, mlijeko i jaja.
Kad su Amerikanci u pitanju, peciva peče i puni po njihovoj želji, a oni ih isključivo kupuju na Srđanovom mobilnom štandu. Nedavno je dobio vrhunsko mjesto, omogućujući mušterijama da ga vide pri dolasku i odlasku. Srđanova naručena prikolica iz Kine nevjerojatno je popularna kod njegove klijentele, koja je opisuje kao “preslatku”. Zbog svog uspjeha uspio je otplatiti prikolicu za samo dva mjeseca. Prikolicu krase jaka svjetla koja je osvjetljavaju iz svih kutova, a njezino pozicioniranje je optimalno te je lako uočava svim potencijalnim kupcima.
Sve te podatke u kameru je ispričao Draganu Rakonjcu, koji se bavi dokumentiranjem narativa pojedinaca iz naše zajednice koji žive i rade u Americi.
Koja je cijena za Amerikance?
U mom lokalu cijene palačinki su pretjerane. Primjerice, standardna palačinka s jagodama i bananom košta 12 dolara, dok je najskuplja s Nutellom 15 dolara. Unatoč visokoj cijeni, kupci nemaju razloga plaćati 20 dolara po komadu i dati izdašnu napojnicu, što rezultira čestim rasprodajama. Prema Srđanovim riječima, koji sada zapošljava Meksikanku kao asistenticu, Meksikanci su poznati po velikom apetitu i nedostatku kajanja kada je u pitanju uživanje u hrani.
Srđan objašnjava da se njegov radni raspored sastoji od tri uzastopna radna dana nakon kojih slijede četiri dana odmora koje provodi na plaži. Radnim danom počinje rano ujutro odlaskom u kupovinu i pripremanjem potrebne smjese kod kuće. Zatim odlazi na parkiralište gdje radi cijeli dan u prikolici do tri sata poslijepodne. Nakon posla vraća se kući raspakirati i oprati suđe. Srđan napominje da mu je nova prikolica iz Kine otvorila mnoge mogućnosti jer ima sve što je tražio, uključujući hladnjak i zamrzivač za sladoled.
Prema Srđanovim riječima, tijekom tri dana rada svaki dan odradi 12 sati neprekidno. Također napominje da su žene u njegovoj zemlji posebno otporne i žilave. Srđan kao primjer te snage navodi prijatelja Srbina koji radi na Aljasci sortirajući ribu na niskim temperaturama.
Srđan priznaje da nikada ne bi mogao ponoviti kulinarske sposobnosti dotične osobe. Unatoč tome, njegove su palačinke prikupile obožavatelje meksičkog stanovništva.
Prema njegovim riječima, konzumacija palačinki rezultirala je povećanjem njegove tjelesne težine.
Srđan, naš blizak prijatelj, ispričao je da je uspio skinuti oko 6-7 kilograma u tri mjeseca. To je postigao izbacivanjem svih šećera iz prehrane. Spomenuo je i osjećaj emocija kada ljudi kupuju i konzumiraju njegove palačinke, koje on više ne smije jesti. Većinu vremena provodi s malom grupom prijatelja koje smatra pravim društvom.
Značajan dio stanovništva ne poznaje engleski jezik i ne može razumjeti pisani tekst. Srđan je poduzeo mjere za rješavanje ovog problema prikazivanjem slika uz odgovarajuće cijene na prikolici. To omogućuje kupcima da vizualno identificiraju svoje željene artikle i komuniciraju svoje želje usmenim zahtjevima.
Dok je u njegovoj ustanovi potrebno je pola sata čekanja u redu. Vlasnik prodaje raznoraznu robu, zbog čega su neki od njegovih kupaca emocionalno preplavljeni.
“Srđan tvrdi da vodi svu svoju papirologiju, suzdržava se od bilo kakvih nezakonitih radnji i uredno plaća porez kao i svaki drugi vrijedan građanin.
Osim toga, otkrio je i iznos koji prima za pet sati rada.
Srđan je bio transparentan o svojim prihodima te je otkrio da u uspješnim večerima proda između 80 i 90 palačinki, čime zaradi oko 1000 do 1100 dolara za pet sati rada. Po dolasku u Ameriku razmišljao je između pokretanja posla s roštiljem ili palačinkama, ali se naposljetku odlučio za potonje zbog ljubavi svoje djece prema njima i nižih troškova.
