SVE ŠTO SAM IMAO DAO SAM ĆERKAMA, A SAD U STAROSTI NEĆE DA ME POGLEDAJU: PRESELILE SE U AMERIKU I NEĆE DA ČUJU ZA MENE

Otkrivenje da su ga kćerke napustile u njegovim kasnijim godinama izaziva osjećaj tuge i potiče na duboko promišljanje. Esad, koji ima 69 godina, posvetio je svoj život brizi za svoje kćerke. Uložio je mnogo truda u njihovo obrazovanje i organizirao prekrasne svadbe za svaku od njih. Nažalost, obje njegove kćerke odlučile su se preseliti u inozemstvo i prekinule sve oblike komunikacije s njim. Kao posljedica toga, Esad sada doživljava duboku usamljenost u svojoj ulozi oca i djeda.Gospodin Esad, čiji je intervju objavio “Moje vrijeme”, izrazio je duboku žalost zbog gubitka svoje druge supruge koja je preminula od ozbiljne bolesti. Bili su zajedno 36 godina, a sada, u dobi od 69 godina, ostao je sam. Uprkos tome što su godinu dana očajnički pokušavali spasiti njezin život, nažalost, nisu uspjeli. Esad, otac i djed, podijelio je s novinarom da se razveo od svoje prve supruge kad su njihove kćerke bile pet, odnosno tri godine stare.
Naglasio je kako je uložio velike napore da omogući kćerima obrazovanje i redovito izdvajao sredstva za alimentaciju, što je činilo polovicu njegovih mjesečnih primanja nakon razvoda. S ponosom je pomagao organizirati svadbe i s veseljem očekivao ulogu djeda. Međutim, stvari su se promijenile kada mu je zet, suprug njegove starije kćeri, predložio da se obitelj preseli u Utah, SAD, kako je Esad objasnio.Prošlo je deset godina otkako su se prekinuli svi odnosi u njegovoj porodici. Gospodin Esad suočava se s teškom situacijom jer su mu se starija kći, njezin suprug i njihova djeca preselili iz njihovog doma. Ali izazovi se ne zaustavljaju tu, jer je i mlađa kćerka donijela radikalnu odluku o odseljenju. Gospodin Esad izražava svoju tugu ističući da nema komunikaciju s kćerima otkako mu je bivša supruga otišla živjeti s njima. Uprkos uloženim godinama, trudu i ljubavi u njihov odnos, oni su ga potpuno izrezali iz svog života i prekinuli svaki kontakt. Osjeća se duboko povrijeđenim njihovim postupcima i smatra se odbačenim.”Kada sva podrška nestane, osjećam se izgubljeno i usamljeno. Godine 2013. primio sam poruku kojom su mi rekli da više nisam dio njihovih života. Uticaj tog događaja teško je riječima opisati. Nažalost, ni moja druga supruga, koja je preminula u međuvremenu, i ja nismo mogli imati zajedničku djecu. Uprkos tome, živjeli smo u ljubavi i harmoniji, a ona je bila moja najbliža prijateljica.
Njezina smrt ostavila mi je  osjećaj kao da sam izgubio sve u životu, a ne mogu sakriti svoju tugu. Uprkos svemu, želim da sve završi na pozitivan način i želim sve najbolje svima uključenima. Nadam se da će moje kćerke primijetiti ovu poruku usred tužnih okolnosti, prenoseći im moje iskrene želje za njihovom sigurnošću i blagostanjem, kao i za dobrobit mojih voljenih unuka koje nisam imao priliku upoznati. Završavam ovaj izraz iskrenih osjećaja, moleći se da Bog blagoslovi moju porodicu dobrim zdravljem i srećom.”