Ljiljana Žikić Karađorđević bila je žena izuzetne lepote i neustrašivosti koja je plenila srca skoro svakoga ko je sreo. U narodu je pamte ne samo po svom fizičkom izgledu, već i po izuzetnoj hrabrosti kao jedna od retkih žena dobrovoljaca koja je žrtvovala svoj život u odbrani Kosova.
Proglašena oličenjem ljepote u bivšoj Jugoslaviji, brzo je stekla priznanje kao jedna od najhrabrijih osoba koja je neustrašivo branila svoju domovinu po cijenu vlastitog života. Iako njene romantične afere i dalje zaokupljaju interesovanje javnosti, o njenom privatnom životu postoje oskudne informacije. Rođena 9. marta 1957. godine u Kragujevcu, bila je jedno od troje dece. Njen otac Živko Đogović je porijeklom iz Hercegovine i radio je kao vozač, dok je majka Milica porijeklom iz sela Žabara kod Topole. U mlađim godinama stekla je muzičko i baletsko obrazovanje, a imala je i priliku da radi u pozorištu „Joakim Vujić“ u Kragujevcu. Nakon razvoda roditelja, Ljiljana se sa majkom, bratom i sestrom preselila u selo Žabare.
Uprkos očevom napuštanju, ova žena, poznata po zalaganju za pravičnost, odrekla se prezimena Đogović i usvojila majčino Žikić, a uz to unela i ime pokojne bake po majci Manojlović. Završivši studije na Fakultetu organizacionih nauka u Beogradu, pojavila se kao zadivljujuća i zadivljujuća ličnost, na kraju obezbedivši pobedu na cenjenom takmičenju Mis SR Srbije 1978. Iste godine je dobila priznanje i kao finalistkinja ” Izbor za mis Jugoslavije“. Njeno angažovanje u manekenskoj industriji omogućilo je njenom imidžu da krasi stranice brojnih časopisa širom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Tokom ranih 1980-ih, upustila se u svijet filma, preuzimajući provokativne uloge u filmovima kao što su “Nije nego”, “Tigar”, “Balkan Express” i “Grlom u jagode”. Pored glume, imala je i snažnu sklonost ka muzici i na kraju pronašla utjehu u pjesničkoj umjetnosti. Njena početna kompilacija pjesama pod nazivom “Tebi” označila je njen debi kao spisateljica.
Tokom svog života iskusila je radosti i izazove braka, vezala se za brak i potom se rastala u dve odvojene prilike. Ovi sindikati su je blagoslovili sa ukupno šestoro dece, a njena najmlađa ćerka Dina je stekla priznanje svojim nastupima u rijaliti programima. Neodoljiva privlačnost Ljiljanine lepote zaplenila je čak i princa Tomislava Karađorđevića, iako je njihova ljubavna veza i dalje obavijena velom misterije uz brojne priče i nagađanja. Njihovi putevi su se prvi put ukrstili 1993. godine u svetim zidinama hrama Svetog Save na Vračaru. Godinu dana kasnije, sudbina ih je ponovo spojila u manastir Milton u Torontu, gde je Ljiljana potražila utočište kod sestre Gordane, nameravajući da to bude njeno stalno prebivalište. Ljiljana je u Kanadi objavila kompilaciju pesama o ljubavi i deci. Dodatno, pridružila se izdavačkoj kući “Ambasadori mira” u Sjedinjenim Državama i stalno učestvovala na godišnjem Festivalu pesnika. Kada je primila vest o teškoj bolesti princa Tomislava, vratila se u Srbiju 1995. godine. Prema Ljiljaninim pričama, njihova naklonost je procvetala tokom maja meseca 1996. godine na Oplencu. Navodno su živjeli godinu dana, tokom kojih je princ izrazio namjeru da raskine brak sa princezom Lindom. Osim toga, šaputali su o njihovom tajnom angažmanu 27. oktobra 1996. Na ove spekulacije svojevremeno je aludirao princ Tomislav. Prema Vikipediji, postoji žena koja je izrazila želju da se uda za mene i čak je sebi dala titulu „Beogradske princeze“. Vredi napomenuti da je “Beogradska princeza” tekstopisac. Kako su se naše interakcije počele razvijati u nešto više, brzo sam jasno stavio do znanja da ona više ne bi trebala posjećivati ​​Topolu. Ova žena je davala pogrdne komentare o mojoj ženi Lindi i tvrdila da je princeza Karađorđević. Iako ima veze sa porodicom Karađorđević, ona nije direktna od samog Karađorđa, već od njegovog brata. To znači da smo u udaljenom srodstvu, što onemogućava svaku mogućnost sklapanja braka zbog ograničenja koja nameće pravoslavlje.
Uprkos tome, ona me nastavlja kontaktirati i čak ide dotle da me vrijeđa telefonom, etiketirajući me kao kukavicu. Pripisujući preokret događaja pojedincima u prinčevom krugu, Ljiljana je sve iznenadila prezivanjem Karađorđević. Dva su iskaza koji objašnjavaju njenu odluku: jedan govori da je prezime uzela jer joj je daleki predak bio Karađorđev brat, dok drugi tvrdi da je to svedočanstvo njene ljubavi prema Tomislavu. Kao odgovor na agresiju NATO-a na SRJ, Ljiljana se 28. marta 1999. godine prijavila kao dobrovoljac u Vojsku Jugoslavije. Tragično, izgubila je život na borbenom zadatku kao dobrovoljac u 125. motorizovanoj brigadi kod sela Ljubenić. kod Peći 01.04.1999. U 42. godini, Ljiljana je tragično izgubila život u zasedi albanskih terorista, zajedno sa dvojicom saboraca. 1999. godine, prije odlaska u rat na Kosovu, povjerila je svoju djecu bliskom prijatelju, pružajući im finansijsku podršku. Nažalost, nakon Ljiljanine smrti, njena prijateljica je nestala, što je dovelo do toga da su deca smeštena u hraniteljstvo. Međutim, prema pričanju najmlađe ćerke Dine, imali su sreću da utjehu nađu u ženi koja će im kasnije postati surogat majka.
Preporučujemo

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here