Zadivljujuća moderna bajka koja je doprla do ušiju gotovo svakog građanina Srbije vrti se oko nesvakidašnje veze između francuskog vojnika Žan-Stefana Dekudijea i mlade devojke sa Kosova i Metohije po imenu Milica Đorđević Bojković. Njihovi putevi su se preplitali još 2000. godine, kada su se redovno ukrštali. Uprkos protekle dve decenije, Milica je ostala čvrsto urezana u Žanovo srce, što je dovelo do njegovog povratka u Srbiju 2020. godine sa jedinim ciljem da je ponovo locira.

 

 

 

 

 

 

Ali to nije bila poslednja vojnikova potraga da se ponovo spoji sa svojom voljenom. Još jednom, 13. januara 2024. godine, Žan-Stefan se vratio u Kragujevac kako bi proslavio Srpsku Novu godinu i radovao se slavlju zajedno sa svojom dragom partnerkom. Prema njegovom objašnjenju, veza između ove dvije osobe ostaje nepromijenjena i nakon 24 godine. Žan-Stefan se prepustio svim Miličinim specijalitetima, o kojima ne prestaje da se pohvali svojim prijateljima u Francuskoj, a ta iskustva ispunila su im dane živahnim razgovorima i nostalgičnim razmišljanjima o njihovom prvom susretu. Po mom dolasku 13. januara na proslavu pravoslavne Nove godine, bilo je ogromno interesovanje brojnih pojedinaca da me upoznaju.

 

 

 

 

 

 

 

 

Čini se da je naša priča, Miličina i moja, ostavila trajan utisak na sve. Naravno, čeznuo sam za ponovnim susretom s njom, ali uspjeli smo da održimo redovnu komunikaciju i odlučan sam da uložim sve napore da provedemo što više vremena zajedno koliko okolnosti dozvoljavaju, dijeli Francuz. Tokom svoje nedavne posete, imao je priliku da istraži ne samo Kraljevo, Miličin grad, već i živopisni manastir Žiču, koji ga je ostavio u čudu. Uz topli zagrljaj i nevini pogled mlade devojke sa Kosova i Metohije, Žan-Stefan se rado priseća najukusnije kuhinje koju je ikada probao. Vredi napomenuti da je Milica sada procvetala u izuzetnu ženu, odanu majku dvoje dece i, kako su vojnici hvalili, kulinarskog genija. Ovaj čovek veselim tonom izražava želju da se prepusti Miličinim slatkim srpskim jelima poput sarme, bureka, ajvara i drugih specijaliteta.

Nestrpljivo se raduje što će još jednom uživati ​​u ovim jelima, iako u šali priznaje da bi se u Francusku mogao vratiti s nekoliko kilograma viška. Žan-Stefan i Milica vodili su duge razgovore, dele priče, smejali se, pa čak i lili suze. Tokom zajedničkog vremena upoznali su svoju djecu jedno s drugim, stvarajući trajna sjećanja. Međutim, Jean-Stephane izražava svoje razočaranje koliko brzo se svaka posjeta završava. Uprkos tome, on ostaje odlučan da jedno drugom pokaže i svoju domovinu i Milicu. Osvrćući se na svoju prethodnu posetu u avgustu 2022. godine, gde je sa Milicom i sinom proveo 15 dana, rado se priseća istraživanja Kosova i Metohije. Svaki put kada se ponovo sretne sa Milicom, njihovi dani su ispunjeni intenzivnim emocijama, zbog kojih vreme bez problema izmiče. Ipak, željno planira da se ponovo vrati. Štaviše, on želi da upozna Milicu sa svojom domovinom i sanja da celu njenu porodicu dovede u Francusku. Nažalost, vrijeme je brzo prošlo, što ga je navelo da počne pakirati kofere za polazak. Važno je napomenuti da je u periodu od 2000. do 2001. godine taj pojedinac bio pripadnik međunarodnih snaga na Kosovu i Metohiji. Prvobitno stacionirana u Banjskoj, a kasnije u Novom Selu, francuska baza je osnovana radi intervencije u Kosovskoj Mitrovici, što je podrazumevalo i čuvanje Austerlicovog mosta, koji je nažalost u tom periodu doživeo uništenje. Žan-Stefan je tokom dana obezbeđivao bezbednost konvoja koji su prevozili Srbe iz sela Gojbulja do Kosovske Mitrovice, obezbeđujući im neophodne namirnice.

 

 

 

 

 

 

 

 

Dok je bio angažovan na obezbeđivanju konvoja, posmatrao je mladu devojku kako se uznemireno vukla iza svoje majke dok su se kretale ka kamionu. Sa umirujućim osmehom, pogledao ju je, ublažavajući njenu zabrinutost i uveravajući je da je pod njegovom brigom od poverenja. Jean-Stephane se prisjetio vremena kada bi čuo zvuk vojnih vozila kako patroliraju selom, a ona bi došla da provjeri da li je on prisutan. U njenom osmehu bilo je trunke stidljivosti, sve do dana kada ju je video na zvaničnom obilasku sela, kako radosno bere jagode, njene omiljene. Prilazeći mu pružila je jagodu kao gest ljubaznosti i od tog trenutka bi mu mahala svaki put kada bi se ukrstili. Kada je Milica imala samo osam godina, stvorila je posebnu vezu sa francuskim vojnikom po imenu Žan-Stefan, koji se prema njoj odnosio sa naklonošću oca prema ćerki. Žan-Stefan je izrazio želju da dobije sopstvenu ćerku, pa čak i predložio da se zove Milica. Kako se njihova misija na Kosovu i Metohiji bližila kraju, francuski vojnici su organizovali vojnu ceremoniju ispred seoske škole prije nego što su se vratili kući. Tokom ovog događaja, Žan je Milici poklonio Barbi lutku koju je kupio u Prištini. Trenutno živi u šarmantnom gradu Arsac, koji se nalazi u neposrednoj blizini Bordoa, Jean-Stephen se posvetio umjetnosti proizvodnje vina. Uz njegovu voljenu partnerku iz Srbije, doneli su srdačnu odluku da svoju očaravajuću priču podele sa decom širom sveta. Njihova životna priča pretočena je u strip, trenutno dostupan samo na francuskom jeziku. Njihov cilj je poslužiti kao izvor inspiracije i djeci i odraslima, ohrabrujući ih da zadrže vjeru u postojanje čuda i da uporno slijede svoje najdublje želje.

Preporučujemo

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here