Putanja glumačke karijere Žarka Lauševića značajno se promijenila nakon katastrofalnog incidenta koji se dogodio u noći s 30. na 31. srpnja 1993. godine. Nakon svađe, Žarko je počinio gnusno djelo koje je rezultiralo ubojstvom dvojice mladića, Dragora Pejovića (20) i Radovana Vučinića (21), te ranjavanjem Andrije Kažića u kafiću “Epl” u Podgorici.

 

 

 

Godine 1994. dobio je kaznu od 13 godina zatvora za kazneno djelo dvostrukog ubojstva, a ta je odluka kasnije potvrđena nakon više žalbi. Mandat je obnašao iu Spužu iu Požarevcu. No, nakon ponovljenog suđenja u veljači 1998., sutkinja Svetlana Vujanović ga je ponovno osudila na 4 godine zatvora za isto dvostruko ubojstvo, koje je ocijenjeno kao počinjeno u nužnoj obrani. Nakon što je odslužio 4,5 godine kazne, pušten je na slobodu i potom je napustio zemlju da se preseli u New York, SAD. Nakon žalbe tužitelja 30. ožujka 2001. Vrhovni sud Crne Gore preinačio je prvobitnu odluku o kazni. Zbog toga je izrečena nova kazna od 13 godina zatvora. Da je Laušević priveden u SAD-u zbog nezakonitog boravka u zemlji bez vize, objavljeno je 3. srpnja 2009. godine. Mogućnost njegovog izručenja Srbiji razmatrala se zbog međunarodne tjeralice koja je raspisana 2002. godine, a tu je tjeralicu zatražio Treći općinski sud u Beogradu. Godine 2009., 14. rujna, sud u New Yorku donio je odluku o ukidanju pritvora Lauševiću. Kasnije, 29. prosinca 2011., Boris Tadić, predsjednik Republike Srbije pomilovao ga je. Ova odluka je donesena na temelju sporazuma Srbije i Crne Gore, s obzirom da je Žarko bio državljanin Srbije. Lauševića je pred crnogorskim sudovima branio Toma Filo, ugledni odvjetnik u regiji. Njih je dvoje dijelila jedinstvena veza, a nedavno je u arhivu Borbe otkriveno Žarkovo pismo Fili iz 1996. godine.

 

 

 

Ponekad previdimo rokove, žalbe, pravni žargon, pa čak i povijesne ličnosti poput Hipokrata i Chambersa. Međutim, kakve to veze ima? Kako piše Miloš Crnjanski, mjeseci i godine mogu lako proći, a život jednostavno prolazi pored nas. Sadržaj mape samo je zbirka radova bez značaja, koji služe samo za stvaranje varljivog izgleda. Pitanje koje je postavio Galileo, “Eppur si muove?” – “A ipak se pomiče?” – nije primjenjivo ovdje. Sve ostaje fiksirano na ovom određenom mjestu, ograničeno na jednu točku: um. To je središte oko kojeg se ponavlja neumoljivi ciklus. Neka tako bude, sve je dobro. Odlučio sam se distancirati od te skupine. Odbijam da me se kontrolira poput tvrdoglave mazge koja vrti rotirajući ulaz u to mjesto. Neću se više rado vratiti na to mjesto. Čak i ako to znači izdržavanje fizičkog kažnjavanja, neću se vratiti u tu sredinu koja je nekada bila ispunjena entuzijazmom, odlučnošću i predanošću ZKP-u. Od sada ću dati prednost svojoj dobrobiti i održavati zdrav način života bez prestrogosti prema sebi.

 

 

 

Preporučujemo

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here