Objava razvoda naše proslavljene pevačice Dragane Mirković i Tonija Bijelića, nakon 24 godine dugog braka, bila je potpuni šok. Iako nije u potpunosti spremna razgovarati o svim zamršenostima oko njenog razvoda, publici je pružila neke detalje u trenutku kada je cijela nacija saznala za njenu odluku da se rastane. 

 

 

 

Pevačica je istakla da se njihov odnos sa Tonijem značajno promenio tokom vremena, što je dovelo do toga da vode odvojene živote i ne dele dom u poslednje tri godine. Unatoč brojnim razlikama koje se ne mogu riješiti, uložili su sve napore da spasu nekada uspješan sindikat, vođeni svojim odgojem i posvećenošću porodici. Međutim, došli su do spoznaje da ostanak u vezi koja je odavno prestala funkcionirati nanosi više štete njihovim voljenima nego raskida braka.

 

Njeno uvjerenje je da njen običan, ali izuzetan karakter proizlazi direktno iz njenog razmišljanja i pristupa drugima.

 

Mogućnost da izrazim svoje misli je u okviru mojih prava. Potpuno sam svjestan svoje vrijednosti kao pojedinca. Kroz svoju karijeru prolio sam mnogo suza, prvenstveno zbog svog odrastanja. Svako iskustvo koje mi je donijelo bol ili radost navelo je druge da priznaju moj snažan karakter. Dosljedno sam se opredjeljivao za izazovniju rutu, a da sam izabrao drugačije, možda bih postigao veći uspjeh.

 

 

 

Od 1980-ih Dragana je istaknuta figura na narodnoj muzičkoj sceni, koja je u centru pažnje delila sa poznatom Lepom Brenom. Nažalost, izazovi 1990-ih su joj se odrazili.

 

Za sve nas to je bilo nevjerovatno izazovno iskustvo. Borba da održimo našu individualnost i izbjegnemo da nas polaže neka određena grupa bila je stalna borba. Lično sam se žestoko borio za svoju nezavisnost. Imam duboku ljubav prema čovječanstvu i brojim mnogo prijatelja u Bosni i Hrvatskoj. Kad bih se svrstao na jednu stranu, osjetio bih osjećaj krivice kada bih ih pogledao u oči. Putovanje je bilo naporno. Od 1991. do mog odlaska 2000. godine suočio sam se sa bezbroj teškoća i nedaća. Ove godine su nesumnjivo bile težak period u mom životu, kako je rekla Dragana.

 

 

 

Nakon susreta s Tonijem Bijelićem 1999. godine, donijela je odluku da se preseli u Beč.

 

Činom ogromne hrabrosti, odlučio sam da napravim hrabar skok u nepoznato. Iznenađujuće, nisam se suočio sa odgovorom ili kritikom građana Srbije. Nisu postavljali pitanje zašto sam ja izabran umjesto nekog drugog, niti su mi zamjerili moje hrvatsko porijeklo. To je zapravo bilo u inostranstvu gde sam se suočio sa više krivice i kontrole. Ostavljajući za sobom sve što sam znao, stigao sam tamo sa uverenjem da se više nikada neću baviti muzikom. Bio je to očajnički pokušaj da pobjegnem od silnih okolnosti koje su me obuzele. Osjetio sam neodoljivu želju da pobjegnem, a to sam i učinio, bez ikakvog kajanja.

 

Moja želja nije bila sticanje bogatstva.

Njena prilika da se oslobodi ukazala je u liku Tonija, Bosanke i Hercegovke.

Tony, običan muškarac, bio je upravo ono što mi je trebalo da bih osnovao porodicu. To je bio moj zahtjev i znao sam da sve ostalo mogu sam riješiti. Bio je ljubazan čovek koji je vozio moćan auto, kao i mnogi drugi ovde u Beču. Istina je da on nije imao stan, ali mi smo bili odlučni da ga zaradimo. Svi u našem krugu znaju koliko sam se trudio u našem braku, ali to je ono što sam želio. Mogla sam se lako udati za bogatog čovjeka i živjeti ležernim životom, ali to me nije privlačilo. Moj tim me naziva “lokomotivom” jer sam uvijek u pokretu. Tony je bio u stanju da me prati i zajedno smo postigli mnogo. Ipak, moram priznati da sam, kako objašnjava Dragana, mnogo rizikovala na tom putu.

Preporučujemo

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here