Prošle su tri godine otkako je legendarni Đorđe Balašević otišao iz naše sredine. Međutim, njegovo neizbrisivo muzičko nasljeđe traje, čineći kolekciju bezvremenskih pjesama koje će zauvijek odjekivati. Među ovim dragim kompozicijama je i poštovana himna “Ne lomite mi bagereme”.
Vuk Žugić, cenjeni reditelj kulturnog programa „Sava centra“, otkrio je fascinantno poreklo ove pesme Đorđa Balaševića. Ključno je naglasiti značaj ovog otkrivenja.
Sektor kulture, koji se nalazi iznad velike sale i povezan kabinetom, ne samo da nudi prostor za uživanje u koncertima, već služi i kao mesto gde je zvanično potpisan ugovor za novogodišnje koncerte.
Udarne vesti su se vrtele oko građana sa Kosova koji su, zbog teškoća koje su preživeli i dubokog uticaja na njihove živote, aktivno tražili predstavnika rukovodstva naše zemlje da se sastane sa njima.
Bez našeg znanja, menadžment se tokom logističkih razmatranja krišom opredelio za „Sava centar“ kao optimalno mesto za novogodišnje koncerte. Ovaj izbor je prvenstveno bio zasnovan na njegovoj sposobnosti da primi znatnu gomilu. Neočekivano, jedan pojedinac je upao u prostoriju i saopštio vest da je sala već ispunjena pojedincima sa Kosova iz raznih generacija.
Izražavajući svoju radoznalost, Đole je, svjestan postojanja kabine, sugerirao: “Zašto je ne bismo istražili i posmatrali?” Za stolom su sedeli političke ličnosti tog vremena, dok je sala bila prepuna naših sunarodnika, Srba sa Kosova. Svaka osoba je izašla, jedna za drugom, dijeleći duboko dirljive anegdote iz vlastitih iskustava.
Uticaj susreta bio je duboko emotivan. Đorđe Balašević, izuzetna ličnost, posvetio je značajno vreme, tačnije četiri sata, aktivnom slušanju. Nakon našeg oproštaja, pristupili smo finalizaciji ugovora, a u roku od nekoliko dana, on nam se javio kako bi podijelio izvanredno ažuriranje: napravio je kompoziciju bez premca. Ovo muzičko remek-delo, poznato kao “Ne lomi mi bagru”, u početku je postalo simbol Kosova i ogromnih borbi koje je srpski narod podneo na tom prostoru. Međutim, kao i sve tvorevine, ona ima duboko filozofsko i metaforičko značenje.
Žugić je u svojoj molbi uputio iskreni apel pojedincima da se suzdrže od nanošenja štete ili smetnji u njegovom životu, bez obzira na to gdje se nalaze. Naglasio je važnost čuvanja dubokih emocija koje osjeća za svoje voljene, dragocjena sjećanja i sve elemente koji oblikuju njihovo zajedničko postojanje. Ovaj osećaj izazvala je i pesma koju je komponovao Đorđe Balašević.
Ljubazno vas molim da se suzdržite od nanošenja bilo kakve štete pedantnom radu koji sam uložio u jaružanje.
Poštovani članovi pravosuđa, uvjeren sam da je za stjecanje istinskog razumijevanja pojedinaca potrebna nepokolebljiva posvećenost, jer se razlikovanje između nečijeg temperamenta i njihovog rasuđivanja može pokazati kao višestruki poduhvat.
Poštovani vođo, čvrsto vjerujem da ćete, ako steknete pravno obrazovanje, imati sposobnost da nepristrasno ocijenite svaku osobu, jer se čast uvijek mora poštovati i autoritet se mora poštovati.
Moj najveći prioritet je da poštujem zakon. Kada bi se sve radnje pridržavale zakonskih procedura, nasilje bi se u potpunosti izbjeglo.
