Kroz dvadeset godina pažnju nam je plijenio Žika Jakšić, osoba zaslužna za uvođenje “Zvijezda Granda” u Srbiju. Ovo je samo djelić njegove životne priče, koja počinje u njegovom rodnom gradu Aleksandrovcu, prolazi kroz različite profesije u Njemačkoj i kulminira njegovim uspostavljanjem kao cijenjene osobe.
Žika je devet godina bio i kreator i voditelj još jedne emisije koja ulijeva optimizam svima koji gledaju. Život ide različitim putevima za različite pjevače. Dok se neki odluče skrasiti i dati prioritet svojoj obitelji, drugi provedu cijeli život nastupajući u barovima, bez financijskih sredstava za ostvarenje svojih snova. Zaista je drago ponuditi tim pojedincima priliku da pokažu svoj talent, čak i ako nikada nisu imali priliku izgraditi uspješnu karijeru. To im omogućuje da potvrde svoje sposobnosti i dobiju priznanje koje zaslužuju. Zadovoljstvo koje osjećam je nemjerljivo.
Naša nastojanja nisu vođena natjecanjem, već mnogo širom svrhom izvan područja glazbe. Sretni smo što imamo pojedince koji posjeduju izvanredne vokalne sposobnosti i koji su tijekom godina njegovali istančan glazbeni ukus, što im omogućuje izvođenje bezvremenskih klasika. Njihove se težnje ne vrte oko postizanja slave; umjesto toga, pozornici pristupaju s autentičnošću. Štoviše, postoji i sociološki aspekt naše emisije budući da ih prate obitelji koje im pružaju podršku. S prirodnom lakoćom krase pozornicu, osvajajući publiku svojom istinskom pojavnošću. Njihovi melodični glasovi služe kao kanal za promicanje ljubavi, tolerancije i razumijevanja. U skladnoj atmosferi nerijetko zavladaju bezbrižne zezancije. Opisao bih “Nikad nije kasno” kao emisiju koja stimulira serotonin i endorfine, za razliku od adrenalinskih programa koji se obično nalaze na televiziji. Svaka emocija odjekuje sa mnom. Rečeno je: Žika suze roni. Tijekom devet sezona, možda je bilo manje od deset slučajeva u kojima sam pustio suzu. No, upravo zato se smijem i unosim spektakl u svaki nastup.
Posjedujem duboku empatiju, budući da intimno razumijem živote tih pojedinaca mnogo više od publike. Dijelim njihove emocije i dubok utjecaj koji imaju na pozornici. Kad mi suze teku niz lice, cijeli studio plače, a val emocija zahvati pola Srbije. Nisam sam u ovom iskustvu. Često prolazeći ulicom sretnem pojedince koji mi priđu i kažu: “Žiko, kad si sinoć suze lio, ja sam se našla da suze ronim pored tebe!” Osim toga, žene mi se često povjeravaju, govoreći da njihovi muževi pokazuju emocionalnu ranjivost samo kada svjedoče mom vlastitom iskazivanju emocija. Znatiželjan, jednom sam upitao jednog gospodina: “Lijete li suze?” Na što je on odgovorio: “Ja ne lijem suze!” U tom trenutku nisam mogao a da ne pomislim da se ta osoba možda suočava s nekim poteškoćama. Posjeduje dubok emocionalni kapacitet dok živi s partnerom za kojeg se čini da nedostaje takve dubine. Naravno, šalim se, jer emocije variraju od osobe do osobe. U mom slučaju, imam sreću da posjedujem obilje emocija.
