Marina je sa 40 godina otišla u Njemačku gladna kruha kako bi zaradila za koledž svoje kćeri. Nakon godinu dana, vratila se i podijelila svoje utiske. “Nekako naša djeca od rane dobi nauče da su Austrija, Njemačka i Švicarska zemlje budućnosti, da je tamo med i mlijeko – tu je pregršt novca i to čini dobro. Plaće su ogromne, vlada vas drži kao kap vode na dlanu i živite život sretno i zadovoljno.

Razjasnimo to – nije ništa takvo. Ako je čovjek snalažljiv, marljiv i uporan, imat će novca i u Bosni i u Njemačkoj. Otišao sam u Njemačku da svojoj kćeri pružim potreban novac za školovanje. Tamo sam proveo godinu dana sa poznanikom koji je došao iz mog rodnog grada. Radio sam kao kuhinjski pomoćnik. Polazeći od mog posla, radili smo od jutra do večeri sa vrlo kratkim odmorima. I tako je svuda. Srećom, nisam morao platiti stan, a ako to učinim, ta bi plaća gotovo u potpunosti išla na cijenu stana, što je potpuno apsurdno. Dobro sam živio u Bosni, samo mi je trebalo više novca.

Drugo, upoznao sam mnoge naše ljude koji tamo žive i mogu vam iskreno reći i potpisati, ti ljudi nisu isti kad su u inostranstvu i kad se vrate u svoju domovinu. Isti ljudi razbacani su po Bosni, raštrkani su, živi, ​​pa da bi im ljudi rekli “O, ovo su oni iz Njemačke, kako dobro žive” i u stvari je to samo lažna elita. Ostatak teksta pročitajte ovdje.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here