U tekućoj godini obilježava se 69. godišnjica rođenja Emira Kusturice. Kroz svoju plodnu karijeru, ovaj poznati redatelj bio je izvor mnogih fascinantnih događaja i pokazao je izniman talent. Murat Kusturica, novinar, i Senka, sudska tajnica, bili su roditelji filmaša Emira Kusturice, koji je rođen u Sarajevu 1954. godine. Kao jedinac, bio je sklon biti pomalo popustljiv i nestašan, poput mnogih u njegovom položaju.
Sa 17 godina dobio je svoju prvu ulogu u filmu “Valter brani Sarajevo”, koja je postala odlučujući trenutak za Emira i njegov životni smisao. Osnovnu i srednju školu završio je u Sarajevu prije nego što je nastavio studij na sveučilištu u Pragu. Emir je trenutno u braku s Majom Mandić Kusturicom, a zajedno imaju dvoje djece, Stribora i Dunju. Oboje djece aktivno se bave umjetnošću i često surađuju s talentiranim ocem. Emirovo rodno mjesto 2015. godine pobudilo je znatiželju mnogih pojedinaca. Fascinantan je podatak da je rođen u pravoslavnom manastiru Savine, koji se nalazi u neposrednoj blizini Herceg Novog. Nakon što je preuzeo ime Nemanja, mnogi Bošnjaci su ga optuživali za izdaju jer se odrekao dotadašnjeg identiteta Emira i javno se izjasnio kao Srbin. “Iako su neki članovi moje obitelji prešli na islam, i dalje su zadržali svoje pravoslavne običaje. Nitko u mojoj obitelji nije prakticirao islam. Što se mene tiče, ja sam samo kršten. Predviđam da su kršćani suočeni s prijetnjom izumiranja. Kršćanstvo je već bilo u pad kad sam kršten, ali čvrsto se držim svoje vjere u kulturu i Boga, za koje vjerujem da se očituje kroz kulturno izražavanje.
Nakon proučavanja niza knjiga, otkrio je činjenicu da su njegovi preci bili sljedbenici islama u periodu od 250 godina. Prije toga bili su pravoslavci, koji su bili prisiljeni preći na islam kako bi preživjeli u vrijeme kada su Turci vladali njihovim krajevima. Vrlo je vjerojatno da nisu imali izbora po tom pitanju. Emir je jednom spomenuo da je kršten. Njegovo obrazloženje bilo je da je želio da ljudi shvate njegov identitet nakon što umre. Trenutno Kusturica boravi u Drvengradu, mjestu koje je osobno izgradio i koje je od tada steklo međunarodno priznanje. U jednom je slučaju ispričao da je izabrao mjesto gdje ga “ljudi ne biraju izborom, nego zato što ga cijene”, te da je Drvengrad srodan suvremenom obliku redovništva i njegovoj osobnoj ostavštini.
