JEZIV OBIČAJ O KOJEM SE VEKOVIMA ĆUTALO: Dugo se zadržao na Kosovu, žena je mužu dovodila drugu ženu da mu rađa decu

Svi narodi njeguju svoje tradicije koje sežu u daleku prošlost, a neki od tih običaja danas se definišu kao neobični. U srpskoj tradiciji, običaj poznat kao “Podruga” često se smatra neobičnim. Prema ovom običaju, u slučaju kada žena nije sposobna za rađanje, u porodicu se dovodi druga žena koja će, umjesto nje, rađati. U Srbiji su se dugi niz godina tradicionalne društvene norme temeljile na prioritetu davanja potomstva kao ključne vrijednosti. Za oba spola, primarni cilj u životu često je bio sklopiti brak i osigurati što više potomaka. Međutim, ako se ostvarenje tog cilja iz različitih razloga nije ostvarilo, posebno na području Kosova i Metohije, postojao je običaj da se u domaćinstvo primi druga žena. Ova žena, poznata kao “Podruga”, zajedno s bračnim parom bi rađala djecu.
Ova tradicija korijene vuče iz albanske kulture. Praksa života s dvije supruge nije bila čin nevjerstva, već je proizlazila iz duboke ljubavi prema mužu. Svaka žena imala je svoje određeno područje odgovornosti i specifične dužnosti, ali svi članovi porodice živjeli su pod istim krovom.Tokom istrage koju je provela ekipa emisije “Exploziv” i TV Prva, uspjeli su locirati potomke raznih grana porodica na Kosovu i Metohiji, kao i jedini preživjeli ogranak porodice u Srbiji. Miloje Radić, stanovnik sela Dren, odrastao je u kućanstvu s dvije majke. Njegov otac preminuo je 1991. godine, ostavivši njegovu biološku majku i maćehu da žive zajedno dok jedna od njih ne premine. Iako je Miloje svoju maćehu oslovljavao s “mama,” njegova biološka majka ga je usmjerila da je oslovljava njenim imenom. Njegova maćeha bila je ta koja je uvjerila njegovog oca da oženi njegovu biološku majku. Kako je odrastao, Miloje je postajao sve svjesniji svoje situacije i smatrao je da je njihov način života neobičan.Nataša Terzić, supruga i majka šestero djece, također je poznata kao autorica knjige “Podruga”. Ona je detaljnije objasnila ovaj fenomen.
U slučaju da domaćin odluči ponovno sklopiti brak, od druge supruge se očekuje da rađa djecu, što prva supruga možda neće moći obaviti. Nakon takvog događaja, prva supruga ostaje u domaćinstvu, ali više ne kao supruga, i nema intimni odnos s drugom suprugom. Iako je brak formalno razveden u crkvi, prva žena i dalje ima svoje mjesto u društvu i obično ima pomoćnika ili rođaka. U kršćanskom svijetu ne postoji koncept suživota dviju žena koje dijele istu svrhu – odgoj djece, bez obzira na to ko ih je rodio. Ova podgrupa bila je prisutna na Kosovu i Metohiji do 1980-ih, kada su ponovni brakovi postali uobičajeni, ali insistiralo se na zadržavanju prve supruge, kako objašnjava Nataša.