Jovanka Broz, supruga Josipa Broza Tita i prva dama Jugoslavije, preminula je u samoći, napuštena od svih nakon godina proživljenih u poniženju. Nakon ranog gubitka roditelja, Jovanka i njena sestra Nada Budisavljević su postale toliko nerazdvojne da su čak zajendo i živjele.
Nada je zajedno s drugom sestrom Zorom provela dosta vremena u internatima, sirotištima i staračkim domovima. Nakon što je završila englesku, talijansku i svjetsku književnost, Nada je za Tita osigurala mjesto knjižničarke. Dugo je živjela s Jovankom i Titom u Užičkoj 15. Unatoč intimnosti njihove veze, Nada je odlučila ostati suzdržana u pogledu osobnih života svoje sestre i šogora. Iako je Tito preminuo prije više od četrdeset godina, interes javnosti za njegov život ne jenjava.
Jovankin izbor da se uda za Tita bio je izazovan, opterećujući i nju i sve iz njene blizine. Posjedovala je oštru svijest o zamršenoj dinamici prisutnoj unutar Titove obitelji, što je dodatno kompliciralo njezinu odluku.
Do danas, podrijetlo njihove ljubavi ostaje zagonetno; nikada nisu raspravljali o tome, niti su dali bilo kakve naznake. Tijekom dvadeset i pet godina koje sam proveo u njihovoj prisutnosti, ta se tema nikada nije pozabavila, a ja nisam osjećao nikakvu sklonost da se raspitujem. I Jovanka i Tito držali su se tradicionalnih vrijednosti, tretirajući svoju vezu kao privatnu stvar koju nisu htjeli otkriti drugima. Ovog aspekta dotiče se Jovankina sestra u svojoj knjizi.
Nakon što je donesena odluka o vjenčanju, ona se smatrala neopozivom i nakon toga se o njoj više nije raspravljalo. Samo vjenčanje nije spomenuto, a jedino se zna da su Ranković i Gošnjak bili kumovi. Nismo prisustvovali ceremoniji, koja je bila ograničena na malo, intimno druženje.
Nije bilo ekstravagantnih rituala, velikih gesta ili razmetljivog pokazivanja. Njezino duboko divljenje prema svom voljenom bio je glavni motiv iza njezine odluke da se uda za njega, a čak i u smrti, njezina mu je odanost ostala nepokolebljiva. U njezinom srcu i umu, nijedna druga osoba nije mogla parirati budućem partneru, budući da je on nedvosmisleno posjedovao njezino srce.
- Po mom mišljenju, Jovankin karakter se nije promijenio nakon udaje. Naša životna situacija doživjela je promjene tijekom naše pedeset druge i pedeset treće godine, prelaskom iz sobe u Užičkoj 16 u veći stan u Užičkoj 9. Jovanka je bila ta koja je uredila novi stan; međutim, od nje se konačno odreklo kada je Zora stupila u brak.
Jovanka je smatrala nepravednim što ja živim sam u tako prostranom prostoru dok drugima nedostaje sklonište. Zbog toga sam se preselio živjeti s Titom i Jovankom u Užičku 15. Moguće je da je Jovankin izbor da ostane bez djece bio namjeran, vjerojatno motiviran zabrinutošću za Titovu dobrobit u to vrijeme. Unatoč tome, njezina sestra nije bila sigurna u točne razloge ove odluke, ostavljajući to otvorenim za nagađanja.
- Jovankina privrženost Titu ostala je nepokolebljiva, te je od samog početka prigrlila ulogu predane i nesebične opatice. Unatoč dosljednom podnošenju svih napada usmjerenih na njega, apsorbirala je puni utjecaj i održala fasadu snage koja je skrivala njezine istinske emocije. Projicirala je sliku neranjivosti, sličnu kipu, iako je upravo taj aspekt kasnije manipuliran.
