Došao je u Sarajevo i kupio novi automobil taksisti koji ga je kao dijete vozio na treninge.

Nikad o tome nije progovorio, jer jednostavno to nije teritorija gdje se Džeko dokazuje. Nikad se od njega nije čula ni jedna rečenica o tome kako je pomogao, ili će pomoći nekome.

On je ambasador UNICEFA-a, a ovih dana će obilježiti deset godina od trenutka kad je to postao.

A tih deset godina proslavit će onako kako je i proveo tu deceniju u UNICEF-u, pomažući oboljeloj djeci.

– Koliko god se brinemo o djeci, ne može biti dovoljno – rekao je jednom prilikom.

I tu je kraj njegovim pričama o pomoganju. Uglavnom se ponešto uspije saznati od onih kojima je pomagao, kao onda kada je u toku nekoliko sati uplatio pedeset hiljada maraka za liječenje oboljelog dječaka.

Postoji još primjera, a bilo bi mu neugodno da sam kaže išta o tome, poput onoga kad je teško oboljeloj ženi iz Bosne i Hercegovine u Zagrebu kupio jednomjesečne zalihe skupih lijekova.

Teško je prebrojati skoro sve akcije u kojima je učestvovao, plaćao lijekove, dizao krovove nad glavom, učestvovao u donatorskim akcijama, slao na liječenje…

Mnogi bi, kako kažu voljeli biti u kancelarijama, uredima i mistarstvima, ali bio je ponekad da bi prema riječima onih koji su prisustvovali, primio nagrade i odmah žurio djeci kako bi i te trenutke podjelio s njima.

On je bosanski i hercegovački, nije sarajevski. Kako stalno pokazuje, bez imalo ustezanja, u dresu reprezentacije BiH, tako skoro stidljivo ulaže velike napore u humanitarnom radu.

Loading..

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here