Kroz istoriju su postojale brojne uspješne sportske zvijezde koje su se, nažalost, našle u zatvoru zbog počinjenja teških krivičnih djela. Pažnju javnosti privukla je vijest da je Dani Alves, proslavljeni brazilski fudbaler, osuđen na četiri godine i šest mjeseci zatvora zbog seksualnog zlostavljanja, zbog statusa cijenjenog sportiste i idola mlađih generacija. Nažalost, situacija sa brazilskom zvijezdom nije izolovan incident u domenu profesionalnih sportista. On je samo jedan od mnogih pojedinaca koji su dozvolili da se njihov višak energije, status slavne ličnosti i uticaj manifestuju u aktima nasilja. Među ovim sportistima je i bivši reprezentativac Jugoslavije Nikola Bulatović, koji je bio ključni član renomirane zlatne generacije naše košarkaške reprezentacije.
Nikolin zločin u Beogradu 1998. godine imao je dubok uticaj na čitavu Jugoslaviju, izazvavši stanje stagnacije. U aprilu 1998. godine mediji su objavili vest da je Nikola Bulatović, renomirani jugoslovenski košarkaš i zvezdani sportista FMP Železnika, optužen za seksualno zlostavljanje maloletnice. Ovo otkriće izazvalo je šokove širom naše nacije, ostavljajući javnost u nevjerici. U početku su mnogi odbacili priču kao izmišljenu nameštaljku ili puku glasinu, ali su nažalost kasniji dokazi potvrdili njenu istinitost. Bulatović je 27. marta 1998. godine navodno počinio gnusne radnje zlostavljanja i seksualnog napada na petnaestogodišnju učenicu beogradske gimnazije u svom stanu. Žrtva, koja je bila zainteresovana za košarku i koja je pisala za svoj školski list, prvo je zatražila razgovor sa Bulatovićem, ali je on odbio. Na kraju su se sreli u kafiću i nakon njihovog razgovora, košarkaš je uputio poziv studentici da završi intervju u njegovom stanu, što je ona prihvatila. Međutim, umjesto nastavka rasprave, odvila se noćna mora.
Bulatović je izvršio nasilan napad na djevojku, podvrgnuvši joj fizičke povrede i seksualni napad. Sljedećeg dana, ona i njena majka su preduzele hrabar korak i prijavile zločin vlastima. Bulatović je 28. marta dao izjavu policiji nakon prijave djevojke o silovanju. Međutim, nije odmah priveden. Uobičajeno, u ovim situacijama policija je dužna da osumnjičenog, uz krivičnu prijavu, prebaci dežurnom istražnom sudiji u roku od tri dana od hapšenja. Organi unutrašnjih poslova marljivo prikupljaju izjave do samog kraja. Umjesto da podnese krivičnu prijavu, na zahtjev tužioca, policija je prvobitno podnijela izvještaj o incidentu. Začudo, Okružno javno tužilaštvo donelo je neuobičajenu odluku da zatraži istragu na osnovu izveštaja Ministarstva unutrašnjih poslova. Na prvom pojavljivanju osumnjičenog pred sudijom Okružnog suda Dobrivojem Gerasimovićem okupilo se značajno okupljanje ljudi. Među prisutnima je bio i ceo tim FMP Železnika, predvođen direktorom Nebojšom Čovićem, kao i treneri i različita funkcionera koji su došli da daju podršku svom igraču. U članku iz „NIN-a” jednom je ispričan incident u kojem je sudija Gerasimović, vidjevši Čovića kako čeka ispred svoje kancelarije, dao opasku: „Zanimljivo je kako, kada ste bili gradonačelnik, niste imali vremena da se sastanete sa mnom, a sada tu sam na mom pragu.” Košarkaš je u istrazi žestoko opovrgao sve navode o silovanju, tvrdeći da su čitavu priču izmislile srednjoškolka i njena majka; priča koja je izazvala veliko povjerenje javnosti. Zanimljivo je da je optužnica ostala skrivena od očiju javnosti do početka suđenja 19. oktobra 1998. godine. Optužnica je šokirala Bulatovića, koji je tokom cijelog postupka uporno ostao pri svojoj nevinosti. Košarkaš je početkom juna izrazio nevericu kada je video svoju sliku i propratne naslove u novinama, sumnjajući da se radi o prikriveno postavljenoj kameri.
Ovo iskustvo je nesumnjivo bilo najizazovnije u njegovom životu do sada. Međutim, on je i dalje odlučan da pokaže svima da ima čistu savest i da se identifikuje kao sportista, a ne kao prestupnik. Bulatović se tokom ljeta iz Podgorice preselio u Budućnost, što je dovelo do spekulacija da pokušava izbjeći suđenje, a ta spekulacija je bila istina. Istog ljeta ostvario je izuzetan podvig kao košarkaš Jugoslavije, osvojivši zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Atini. Međutim, po povratku sa Mundobasketa, Bulatović se suočio sa značajnim kiksom. Tadašnji predsednik SRJ Slobodan Milošević je ukazom imenovao reprezentativce Jugoslavije, zajedno sa selektorom Željkom Obradovićem, za ambasadore dobre volje. Nažalost, ta čast nije pripala Nikoli Bulatoviću, jer je jedan od uslova da postanete „ambasador“ bio da nemate krivičnog gonjenja ili osude. U septembru te godine u Okružnom sudu u Beogradu počelo je suđenje nedavno okrunjenom svetskom šampionu, koje se odvijalo iza zatvorenih vrata. Na prvom suđenju 23. septembra Bulatović je bio odsutan, pozivajući se na “klupske obaveze”. Međutim, mjesec dana kasnije, energično se branio dva sata tokom drugog primarnog suđenja. Nakon priznanja, košarkaš je priznao da je stupio u ličnu vezu sa petnaestogodišnjom devojkom, tvrdeći da, iako nije vršio nikakvu prinudu, tvrdi da je njeno učešće bilo sporazumno. Nakon uvida u analizu koju su uradili sudski imenovani ginekolozi, konstatovano je da se radnja snošaja bez pristanka zaista dogodila. Bulatović, saslušan u sudnici, nije mogao dati zadovoljavajuće objašnjenje za ljekarsko uvjerenje koje je dokumentovalo povrede koje je zadobila na tijelu djevojčice. Nakon što je u decembru osuđen i osuđen na tri godine zatvora, Nikolina je presuda kasnije ukinuta u žalbenom postupku.
Sudski postupak je trajao nekoliko godina, da bi 2003. godine došlo do ponovljenog suđenja gdje je kazna produžena na pet godina zatvora. Ovu odluku je potom dve godine kasnije potvrdio i Vrhovni sud u Beogradu. U vrijeme kada je još postojala državna zajednica Srbija i Crna Gora, crnogorsko pravosuđe je preuzelo punu nadležnost, čime je presuda postala pravosnažna. Za košarkašem je 2009. godine raspisana međunarodna Interpolova potjernica, zbog čega je odmah otišao iz zemlje. Nakon petogodišnjeg perioda izbjegavanja vlasti, uhapšen je u Santo Domingu, Dominikanska Republika 2011. godine. Uprava policije Podgorica je 16. decembra 2011. godine saopštila da je Nikola V. Bulatović (40) uhapšen u Dominikanskoj Republici nakon opsežne i kontinuirane saradnje Narodnog centralnog biroa Podgorica i Narodnog centralnog biroa Santo Domingo, uz niz strateških operacija.
