U našim su krajevima pojedini čudni običaji s vremenom nestali, dok su se neki i dalje zadržali. Tridesetih godina prošlog stoljeća smatralo se sramotnim da porodice u Crnoj Gori, na Kosovu i Metohiji nemaju muškog nasljednika.
Kao rezultat toga, najmlađa kći je često odgajana u maski muškarca, s očekivanjem da će nadmašiti sve muškarce rastom, a da prikrije svoj pravi spol. Stana Cerović, koja je stekla priznanje na lokalnoj i međunarodnoj razini kao “posljednja djevica”, izrazila je svoju zahvalnost za priliku da živi kao muškarac, poštujući obećanje dano svom ocu da će usvojiti taj identitet iako je rođena kao žena.
Iako su mnogi to možda smatrali teretom, Stana je tu dužnost prihvatila nepokolebljivom odlučnošću, obvezavši se na celibat i čednost kako bi poštovala očevo ugledno ime i održala lozu Cerovića. U regijama kao što su Albanija, Crna Gora, Kosovo i Metohija, tradicija odgajanja kćeri kao sinova radi očuvanja obiteljskog imena bila je duboko ukorijenjena.
U obiteljima u kojima su nedostajali muški nasljednici, djevica je nosila često podcijenjenu odgovornost preuzimanja uloge “muške glave” u kućanstvu. Ovaj fenomen bio je tema brojnih knjiga, publikacija, filmova i izvješća, a svi su imali za cilj ponovno povezivanje sa svetim ženskim identitetom koji je s vremenom izblijedio.
U kulturi u kojoj se od žena očekuje da će usvojiti muževnije ponašanje od svojih muških kolega, moglo bi se razmisliti o prirodi života koju bi ona mogla voditi i kako bi je se smatralo nasljednicom obitelji i vođom kućanstva. Stana Cerović dosljedno je izražavala duboko zadovoljstvo svojom odlukom. Kad su joj se obratili ljubaznim pozdravom “Dobar dan, gospođo”, samouvjereno je odgovorila: “Identificiram se kao gospodin.” Njezina je jedina želja bila da je se na groblju sjećaju kao jedinog očevog preživjelog djeteta nakon njezine smrti.
- Njezin se rođak prisjetio njezina nekonvencionalnog karaktera, prikazujući je kao pojedinca koji je izazvao društvena očekivanja živeći u skladu s vlastitim načelima. Stana Cerović, rođena 1936. godine u selu kod Šavnika u Crnoj Gori, bila je kći Ande i Milivoja Cerovića. Odbacila je tradicionalne rodne uloge, odlučivši se ne uključiti u aktivnosti koje su obično dodijeljene ženama.
Stana, koja je imala tri sestre i dva brata koji su nažalost rano preminuli, dala je svečano obećanje svome ocu da će voditi život koji odražava muške ideale. U dobi od pet godina počela je prkositi društvenim konvencijama usvajajući muževni stil odijevanja i tražeći isključivo društvo dječaka.
Pokazujući buntovnu narav, počela je čak i pušiti, aktivnost koja se općenito povezuje s muškarcima. Do sedme je godine aktivno sudjelovala u napornom radu na očevu imanju. U početku se njezina majka opirala pokušajima supruga da kod njihove najmlađe kćeri odgaja muževne osobine, jer ju je želio fizički ojačati i oblikovati u muškarca. Prije Staninih zaruka, njezina je majka neprestano pokušavala promijeniti kćerino odijevanje i utjecati na njezin izbor karijere.
Ipak, Stana je već stekla sve konvencionalne vještine tipične za muškarce, uključujući strijeljanje.
Odluke da prigrli celibat i preuzme odgovornost brige za svoju majku, sestre i obiteljsko imanje donijela je samostalno, i odlučila je zadržati takav smjer do kraja života. Naime, to je također bio jedini način na koji su žene mogle naslijediti bogatstvo svoje obitelji. Njeno postojanje bilo je svojstveno crnogorskoj djevici. Ulogom zaklete djevice odlučila se trajno odreći braka i majčinstva.
U svojoj ulozi obiteljskog matrijarhista, zauzela je položaj koji je sve ujedinio, ostajući vjerna obećanju danom svom ocu. Nakon smrti svojih roditelja, odlučila je ostati u njihovom domu, marljivo brinući o potrebama svojih sestara. Upravo je u ovoj rezidenciji naposljetku dočekala svoju smrt.
Gubitak sestre Vukosave duboko je pogodio Stanu, jer su u obiteljskom domu dijelile i radosti i tuge, živeći blisko kao braća i sestre. S osamdeset godina, Stan se suočio s izazovnom odlukom da 2015. proda jedno od svojih oboljelih goveda iz crnogorskih šuma, prepoznavši nemogućnost da im pruži potrebnu njegu.
U zajedničkim naporima, cijela se nacija ujedinila kako bi osigurala da Stan može proživjeti svoje posljednje godine s dostojanstvom i poštovanjem. Lokalna samouprava 2016. godine organizirala je njezin premještaj u Dom za starije i nemoćne osobe u Risnom. Nažalost, nedugo nakon ovog preseljenja Stan je preminuo. Njezin život zaključen je uz veliku čast, a sahranjena je kao posljednja preživjela ženska nasljednica obitelji Cerović.
