Priče o uspjehu često ostaju skrivene iza svjetala reflektora, ali ponekad jedna sudbina posebno privlači pažnju jer jasno pokazuje koliko se život može promijeniti uz trud, rad i malo sreće.
Upravo takva je priča Ane Mihajlovski, jedne od najpoznatijih srpskih TV voditelja, čiji je put od skromnog djetinjstva do savremenog, udobnog doma u Zemunu inspiracija mnogima. Danas živi u luksuznom stanu sa svojom djecom, ali njena priča počinje mnogo drugačije.
Ana je odrasla u trošnoj kući na hipodromu, u dijelu Beograda gdje nije bilo mnogo toga što bi djetetu moglo obećati udobnost ili perspektivu. U takvoj sredini, kako je otvoreno govorila, naučila je šta znači borba, jednostavnost i zahvalnost za male stvari.
Kuća u kojoj je provela djetinjstvo bila je skromna, sa starim zidovima koji su škripali na svaki vjetar, i dvorištem koje se više održava dostupnom ukućana nego stvarnim mogućnostima. Ipak, baš tu je naučila vrednosti koje su kasnije vodile kroz život: istrajnost, radnu etiku i želju da stvori bolje uslove za svoju buduću porodicu.
Njena karijera počela je rano, ali nije bila laka. Kao mlada voditeljka morala je da se dokazuje iz emisije u emisiji. Bez moćnih veza, oslanjala se isključivo na svoj rad i prepoznatljivu energiju. Kroz godinu je postala zaštitno lice brojnih televizijskih formata, a publika je zavoljela zbog autentičnosti i profesionalnosti. Upravo ta posvećenost dovela je do stabilnosti koja joj je omogućila da ostvari ono što je oduvijek sanjala – lijep, topao dom za sebe i svoju djecu.
Danas Ana sa ponosom govori o svom stanu u Zemunu, koji odiše modernim dizajnom, ali i toplinom koju je, kako kaže, želela pre svega. Stan je prostran, pun svjetlosti, sa velikim prozorima koji otvaraju pogled na jednu od najljepših beogradskih opština. Svaki detalj u uređenju pažljivo je biran, a primjetno je da se trudi stvoriti prostor u kojem se djeca mogu osjećati sigurno, slobodno i voljeno.
Dnevni boravak, koji je često u centru pažnje njenih pratilja na društvenim mrežama, kombinuje minimalistički stil sa udobnim namještajem u toplim tonovima. Zidovi su ukrašeni slikama i detaljima koji nose ličnu vrijednost, stvarajući atmosferu doma u pravom smislu riječi, a ne samo lijepo uređenog prostora. Tu porodica provodi najviše vremena – igraju se, gledaju filmove, razgovaraju i dijele svakodnevne trenutke.
Kuhinja je moderno opremljena, ali zadržava jednostavnost. Ana često ističe da joj je važnije da prostor bude funkcionalan i prijatan nego pretjerano luksuzan. Djeca uživaju u zajedničkom spremanju obroka, što je postala mala kućna tradicija. Trpezarija, u kojoj dominira veliki drveni sto, simbol je onoga što je oduvijek željela – mjesto okupljanja, mjesto zajedništva.
Posebnu pažnju posvetila je dječjim sobama. Svako dijete ima prostor prilagođen svojim interesovanjima. Sobice su pune boje, knjiga, igrača i kreativnih detalja koji podstiču maštu. Ana smatra da djeca treba da se odrastaju u okruženju koje ih ohrabruje da se razvijaju i budu ono što jesu, a njen dom jasno odražava.
Balkon, koji pruža pogled na mirne zemunske ulice, njeno je mjesto za predah. Uređen je jednostavno – nekoliko biljaka, stolica i mali sto – ali za nju predstavlja oazu mira. Tu često ispija jutarnju kafu, planira dan i uživa u trenucima tišine prije nego što počne svakodnevna dinamika.
Kada se osvrne na put koji je prošao, Ana kaže da joj je najdraže što je uspjela stvoriti dom pun ljubavi. Stan u Zemunu nije samo dokaz materijalnog uspeha, već simbol njene životne borbe i odluke da svojoj deci pruži ono što ona nije imala. I upravo zato njena priča inspiriše – pokazuje da početak ne određuje kraj i da se trud i volja uvijek isplate.
