Monah Arseije Jovanović već godinama privlači pažnju svojim iskrenim stavovima. U ovom slučaju želimo istaknuti njegov pogled na suvremeno društvo i način života suvremenog pojedinca.
Što objašnjava prevalenciju pretilih pojedinaca u zapadnim društvima? Odgovor leži u dubokoj gladi duše, za razliku od fizički sitih tijela. Ljudi konzumiraju hranu kako bi utažili tu glad, koja nije tjelesna nego duhovna, a takve se žudnje ne mogu zadovoljiti brzom hranom.
Otac Arsenio tvrdi da je glavni uzrok ove situacije nedostatak ljubavi.
Ljubav je odsutna u našem društvu. Roditelji su prisiljeni napustiti svoje domove, pretrpani obavezama, ostavljajući malo vremena za svoju djecu. Posljedično, odrasli smo u okruženju lišenom ljubavi. Ovaj nedostatak ljubavi doprinosi raširenoj prevalenciji poremećaja mentalnog zdravlja, u rasponu od blagih problema kao što su tjeskoba, strah i depresija do težih stanja. Korijen ove krize može se pronaći u obespravljenosti žena koje gube dva svoja najznačajnija atributa: ženstvenost i šarm.
Otac Arsenije navodi da kada žena izgubi vezu s Bogom i darovima koji su joj dati, ona se nađe u konkurenciji s muškarcem. Djeca se odgajaju u takvom okruženju, a kada majke napuste svoju ženstvenost, njihove kćeri često još više propadaju. Muški potomci mogu razviti osjećaje neprijateljstva prema majkama koje ne uspijevaju usaditi ljubav prema ženskom rodu, što dovodi do klime nasilja u kojoj muškarci zlostavljaju i žene i djecu. Izgubljena je svaka mjera”, tvrdi.
Dalje rasvjetljava razloge učestalog lomljenja koplja među mladima i propituje podmukle pokušaje manipulacije mladima na globalnoj razini.
Na Pravnom fakultetu u Podgorici uporno se održavala tribina dok nije prekinuta nakon mog predavanja na temu narkomanije i rokenrola. Tijekom svog izlaganja iznio sam stav da su naši mladi u biti zombificirani i pod utjecajem droga. Ova tvrdnja naišla je na negodovanje pojedinih pojedinaca. Postavlja se pitanje: zašto? To je zato što su mladi najmoćniji segment društva.
Pojedinac srednjih godina izložen je ucjenama s radnog mjesta i djece. Mlađa generacija doživljava osjećaj olakšanja, dopuštajući im da provedu promjene. Sustav je svjestan te dinamike i nastoji potisnuti istinu. Sjećam se vlastitih iskustava. Lideri najuglednijih rock and roll bendova izmanipulirani su od strane sustava, djelujući u iluziji da su borci ili buntovnici. U stvarnosti je preko ovih brojki sustav vršio kontrolu nad mladima. Mladi posjećuju koncerte, ponašaju se bezobzirno i hvale se kako uživaju u tom suptilnom obliku komunizma, suzdržavajući se od protesta. Nakon toga, oni su pod daljnjim utjecajem droga, što u konačnici zaokružuje dnevni red sustava.
Otac Arsenije tvrdi da u ovom periodu naša Pravoslavna Crkva, a posebno sveštenstvo, mora biti spremnije da odgovori mladima.
Pojam pravoslavlja ostaje uglavnom neshvaćen, čak i među mnogim našim svećenicima, koji nisu svjesni njegove prave snage. Kad im se mladić obrati sa svojim problemima, često ga upute na psihijatriju, ne sluteći da molitva ima značajnu ljekovitu moć. Ta nesvijest postoji u određenim segmentima Crkve. Nasuprot tome, kada mladić traži moje vodstvo u vezi sa svojim problemima, smatram da je molitva najučinkovitiji oblik terapije. Imamo i fiziološki i duhovni imunitet; potonji nam služi za zaštitu od demonskih utjecaja, slično kao što se fiziološki imunitet brani od virusa. Molitvom možemo odagnati zlo i pripremiti se za konačni susret, osiguravajući da naš duh, duša i osobnost budu spremni za novi početak. Štoviše, molitva ima učinak usporavanja procesa starenja. To je, u biti, najfiniji oblik botoksa. Osim toga, postoji hitna potreba da se Crkva uključi u jače misionarske napore, osobito među onima koji postoje izvan njezina krila.
Tvrdi da postoji moderno, obrazovano svećenstvo koje je vješto komunicirati s urbanom omladinom na način koji njima odgovara.
„Potrebno je imati znanja o kulturi, umjetnosti, glazbi i znanosti, kako bi sugovornik prepoznao da razumijete njihova iskustva.“ Nije dovoljno samo govoriti o Hristovom uskrsnuću“, objasnio je monah Arsenije.
Zaključuje da je ljubav lijek za sve.
“Nažalost, postoji sve veća tendencija izjednačavanja ljubavi sa požudom.” Prava ljubav znači prihvaćanje osobe onakvom kakva jest bez pokušaja da je promijenite. Ona utjelovljuje žrtvu. U kontekstu ljubavi naša očekivanja trebaju biti usmjerena prema nama samima, a ne prema drugima. Bitno je da razmislimo kako se ponašamo prema svojim voljenima, jer oni ne samo da su ljubazni, već samo ljubazni partneri uzvraćaju. i na odnose s djecom, roditeljima i prijateljima, često tražimo više za sebe, zanemarujući davanje, a možemo izraziti nezadovoljstvo prema bližnjima jer ne dajemo ono što smatramo da zaslužujemo, što dovodi do raskola ako prepoznamo da je Krist prisutan između dvoje ljudi koji se istinski vole, onda, po mom mišljenju razmišljanja, ljubav dolazi do svog punog izražaja.
Otac Arsenije rasvjetljava ideju da smo mi arhitekti pakla s kojim se susrećemo u životu, kao iu trenucima nakon što srce prestane da radi.
“Mi smo arhitekti vlastitog pakla.” Nije Bog taj koji je stvorio pakao, mi ga stvaramo. Kroz život obilježen samouništenjem, zlonamjernim mislima i štetnim postupcima, uništavamo dušu, srce i um. Ta destrukcija dovodi do percepcije božanskog, nematerijalnog svjetla pojedinca nakon smrti i patnje kao izvora. od sunčeve svjetlosti, bolesna duša također doživljava nevolje i muke u prisustvu božanske ljubavi, na koju nailazi nakon uništenja fizičkog tijela“, navodi otac Arsenije.
