Zdravko Čolić važi za jednu od najuglednijih zvijezda balkanske regije, a svojim očaravajućim glasom osvaja žene gdje god da se pojavi . Pjevač već više od dvadeset godina živi u stabilnom braku i ponosi se time što je otac dvije kćeri.
Ipak, Čolić je 1997. u znamenitom otkriću zaprepastio javnost otkrivši da ga je namamila Frida Lingstad, članica kultne glazbene grupe “ABBA”.
Tijekom predstavljanja Jugoslavije na Eurosongu s pjesmom “Gori Vatra” Čolić je susreo Fridu, koja je bila prateći vokal za Šveđanke. Zbog ovog nepredviđenog sastanka zamalo je zakasnio na nastup, što ga je natjeralo da otkrije nijansirane aspekte njihove kratke veze. Na ‘Pjesmi Eurovizije’, ključnom okupljanju umjetnika, imao sam posebno zadovoljstvo upoznati Fridu, članicu slavne grupe “ABBA”.
Ovaj susret rezultirao je pozivom za vikend sastanak koji je u početku izgledao kao da ima značajan potencijal. Međutim, nakon tri dana nečega što se činilo kao blaženo povlačenje, nisam se mogao otresti osjećaja iskorištenosti, sličnog instant juhi koja se brzo kuha. Okolina je bila idilična, sa šarmantnom brvnarom ukrašenom svjetlucavim svijećama, živahnim cvjetovima i neobičnim kariranim zavjesama i stolnjacima. Kulinarsko iskustvo uključivalo je izvrsnu pečenu ribu umotanu u foliju, ukrašenu bademima i prožetu eteričnim uljima.
U tom pitoresknom okruženju bilo je primjetno odsustvo autentične, izuzetne i žarke strasti koja je svojstvena vezi između muškarca i žene. Cijeli je susret bio bez spontanosti, nalikovao je tek na minuciozno orkestriranu rutinu u teretani, lišenu uzbudljive iskre koja označava istinsku povezanost”, rekao je tada Čolić. Zdravko Čolić, rođen 30. svibnja 1951. u Sarajevu, isprva je u mladosti pokazivao veću sklonost sportu nego glazbi. Atletskim se počeo baviti put je prošao kao vratar juniorske momčadi Želje, da bi kasnije shvatio da je njegov pravi život atletika.
Na natjecanju je osvojio hvale vrijedno drugo mjesto, završivši odmah iza renomirane atletske senzacije Nenada Stekića. Iako Čolić nije postigao značajnije uspjehe kao sportaš, imao je prirodnu sposobnost recitiranja, što je rezultiralo njegovim sudjelovanjem u školskim priredbama.
Njegov entuzijazam prema glumi doveo ga je do ulaska u Pionirsko pozorište, gdje je sudjelovao u predstavama poput “Dječaci iz Pavlove ulice” i “Kekec i Mojca”. Vođen ljubavlju prema glazbi naučio je svirati gitaru i upisao glazbenu školu. U suradnji s Bracom Isovićem osnivaju duo Čola i Isa sa Grbavice, nastupajući na raznim manifestacijama i lokalnim okupljanjima.
U tom razdoblju Čolić je marljivo skupljao pjesme s domaćih i talijanskih festivala. U drugom razredu srednje škole pratio je prijatelja Nedima Idrizovića na ljetni izlet u očevu vikendicu u Baošićima, gdje ga je Idrizović nagovorio da se prijavi na natjecanje pjevača amatera u Bijeloj.
Drugo mjesto Čolić je osvojio s izvedbom pjesme The Beatlesa “Lady Madonna”, koja je označila i početak njegovog pjevačkog pevanja. Ovo postignuće omogućilo mu je da prepozna potencijal koji leži u njegovim glasovnim sposobnostima, što ga je potaknulo da postane član grupe Mladi i lepi. Nakon toga, 1969. godine, pridružio se “Ambasadorima”, bendu pretežno sastavljenom od vojnih glazbenika, s izuzetkom gitarista Slobodana Vujovića. Godine 1970., zbog vojnih obaveza koje su im onemogućavale prihvaćanje dodatnih ponuda za nastupe, Čolić i Vujović donose odluku o osnivanju novog sastava pod nazivom “Ambasadori”.
Tog su ljeta imali priliku mjesec dana nastupiti s “Indexima” u Dubrovniku. Značajan preokret dogodio se angažmanom na festivalu “Vaš šlager sezone” gdje su s pjesmom “Plačem za tvojim usnama” Zdenka Runjića osvojili sedmo mjesto. Ova je pjesma postala iznimno popularna, pridonijevši uspjehu “Ambasadori”.
Istodobno, Zdravko je dobio poziv za probe s Indexima kao rezerva u slučaju da Davorin Popović ode iz grupe, što je dovelo do nekoliko nastupa s njima. U međuvremenu, izuzetna prodaja pjesme “Šljager sezone” u izdanju “Beogradskog diska” privukla je pažnju Kornelija Kovača. Impresioniran uspjesima “Ambasadora”, Kovač je uputio poziv Zdravku Čoliću da naslijedi Dadu Topića na mjestu pjevača “Korni grupe”. Tijekom prve akademske godine na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, Zdravko je uspješno položio pet ispita, a ostala su mu još samo dva ispita iz matematike.
No, 10. rujna 1971. odlučuje otputovati u Beograd.
Zdravko je s „Korni grupom“ surađivao produktivnih šest mjeseci, tijekom kojih su zajedno radili na snimanju triju pjesama: „Gospa Mica gazdarica“, „Kukavica“ i „Pogledaj u nebo“. Nakon što je bio član benda, Zdravko se vratio u Sarajevo kako bi nastavio studije. 15. travnja 1972. imao je priliku nastupiti na festivalu “Vaš šlager sezone”, gdje je izveo pjesmu “Sinoć nisi bila tu” Kemala Montena, djelo koje je isprva bilo namijenjeno Josipi Lisac, koja se na kraju povukla s tog događaja.
Iznimna izvedba Zdravka osigurala mu je treće mjesto u glasovanju publike, uz nagradu za njegovu interpretaciju. Ovo postignuće označilo je početak njegove službene solo karijere, što ga je u konačnici izbacilo u najistaknutiju pop zvijezdu bivše SFRJ.
Te je godine sudjelovao na brojnim festivalima, počevši u Splitu s izvedbom “Starog pisma”, zatim izvedbom “My Pain” u Skoplju, a zatim iu Prištini. Nakon toga Čolić je zajedno s Indexima, Biserom Veletanlić, Sabahudinom Kurtom i Sabinom Varešanović krenuo na turneju po SSSR-u. Značajnu prekretnicu u njegovoj karijeri čini pjesma “Gori Vatra”, skladatelja Kemala Montena, koju je Zdravko izveo kao predstavnik Jugoslavije na Eurosongu održanom u Luksemburgu 1973. U naredne dvije godine Čolić se često pojavljivao na pozornicama raznih festivala.
