Jedna od najistaknutijih umjetnica na području narodne i romske glazbe na ovim prostorima bila je Usnija Redžepova. Njezin put nije bio nimalo lak, a nakon dugotrajne i izazovne borbe s okrutnom bolešću preminula je 2015. godine.
Samo tjedan dana prije smrti, pjevačica je hitno prebačena u bolnicu zbog respiratorne bolesti koju nije uspjela preboljeti na vrijeme; ipak, zadržala je svoju nadu unatoč značajnim izazovima s kojima se suočavala u životu.
Posljednji dani pokazali su se nesnosno teškima za nju. Uprkos neizdrživim bolovima, trudila se da zadrži pozitivan stav do samog kraja, kako je priznala u izjavi za Kurir.
Usnija Redžepova, folk pjevačica romskog i turskog podrijetla, rođena je u Skoplju i identificirana je kao makedonsko-srpska i Jugoslavenka; cijelu svoju karijeru posvetila je radu u Beogradu.
Kako bi spriječila bilo kakve zabune s jednako nadarenom pjevačicom Esmom Redžepovom, s kojom unatoč raznim glasinama nije imala nikakve obiteljske veze, Usnija se u javnosti isprva pojavljivala pod prezimenom Jašarova.
Sredinom 1960-ih započela je pjevačku karijeru nakon preseljenja u Beograd 1964. Tijekom svog uspješnog puta izdala je devet albuma uz pet singlova i EP-ja. Poznata kao neusporediva majstorica makedonske narodne glazbe i pjesama iz južne Srbije, njezine izvedbe na romskom i turskom jeziku bile su duboko dirljive.
Njezin portret Koštane, inspiriran djelom Borislava Stankovića i prikazan u drami Raše Plaovića, doveo ju je do velikih visina, ostavši neizostavnim dijelom repertoara Narodnog pozorišta u Beogradu nevjerojatnih 25 godina. Među 192 izvedbe Usnije, u ulozi Koštane pojavila se preko 150 puta.
“Što kažeš na partiju Twistera?
Ovaj talentirani pojedinac, kako bilježi Biografija, na svijet je došao 4. veljače 1946. godine u Skoplju u Makedoniji. Njen otac Jašar pripadao je romskoj zajednici, dok je njena majka Sabrina bila turskog porijekla. Oba su roditelja bila u prethodnom braku, au ovoj zajednici njezina je majka dovela dvoje djece u obitelj. Usni se, zajedno s još troje braće i sestara, pridružio obitelji kasnije.
U stanu u Skoplju, koji je njezin otac dobio od vojske, živjeli su skromno. Po zanimanju je bio vodoinstalater. O domu se brinula njezina majka, a sudeći po brojnim pjevačevim intervjuima, njezino je odrastanje bilo skromno, ali joj ništa nije nedostajalo. Dok su njezina braća i sestre bili otvoreni, ona je bila prilično sramežljiva i nikada nije imala hrabrosti pjevati uz oca na obiteljskim okupljanjima i proslavama.
Kako to često biva, njihovoj sudbini se ne može pobjeći, pa se tako Usnija neočekivano našla na pjevačkoj audiciji koju je organizirao Radio Skoplje. Njezina izvedba pjesme “Svirajmo twist” Radmile Karaklajić oduševila je sve, osvojivši i publiku i glazbene urednike.
Odrekla se očevih nada za svoj profesionalni put.
Unatoč velikoj potražnji za pjevačicom, njezin otac je ostao nepokolebljiv jer se u to vrijeme smatralo sramotnim da se žena bavi takvim zanimanjem. Zamišljao je da njegova kći Usnija završi školovanje i postane vrijedna i čestita žena po njegovim mjerilima. Njegovo neodobravanje njezine karijere doseglo je točku u kojoj je, čak i nakon što je postigla značajan uspjeh, često kritizirao njezino odijevanje.
Po završetku srednje škole, Usnija je napustila svoju obitelj i Skoplje te se preselila u Beograd kako bi upisala arapski studij na Filološkom fakultetu. Živeći u naselju Krnjača, daleko od užurbane gradske jezgre, odlučila se za nastupe po barovima i restoranima kako bi dopunila prihode, a vodi skromni studentski život.
Jedne od tih večeri kada je aktivno sudjelovala, naišla je na makedonskog glazbenika Naska Džorleva, koji je vodio vlastiti ansambl i pozvao ju da preuzme ulogu primarne pjevačice u njegovom bendu. Tijekom pet godina zajedno su išli na turneje diljem Jugoslavije.
Fakultet je za nju stalno gubio u pozadini, što je dovelo do nemogućnosti da dovrši ono što je započela nakon povratka na studij nakon petogodišnjeg putovanja; 1969. nije završila studij i naposljetku je napustila fakultet 1973. Umjesto da se bavi znanošću, preuzela je ulogu Koštane u istoimenoj drami.
Divili su joj se i Tito i Castro.
Jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito volio je glazbu Usnije Redžepove. Putevi su im se ukrstili kada je dobila poziv da nastupi za lovce na njegovom imanju u Karađorđevu. Nakon njezina nastupa prišao joj je Titov pomoćnik s viješću da se predsjednik želi susresti s njom.
Uz njega, razveselila je i meksičkog veleposlanika koji je izrazio želju da dobije jednu od njezinih ploča. Njezina duhovita opaska da će mu poslati album ako da svoju adresu izazvala je smijeh publike.
